|
NOĆ MUZEJA PARTET U GALERIJI MEŠTROVIĆ ![]() Stepenice... i još stepenica... a unutra ima još stepenica! Jebo Bego i stepenice i onoga tko ih je izmislio! Bego vuče pojačalo: "Puf, puf! Vuci Petko, vuci." Petko vuče bubanj: "Uh, huh! Vučem Bego, vučem." Bego: "Jao!" Petko: "Šta je?" Bego: "Jebemti, opizdio sam se pojačalom u nogu." Petko: "Zašto taj ludi Meštrović nije ugradio nekakav lift ili prilaz za auto?" Bego: "E, a moj pradjed Zorzi ga je doveo u Split jer je mislio da je mali talentiran." Petko: "Nema veze, ovo je dobro za moj šećer i tvoj kolesterol." Bego: "Ajme šta si me utješio. Okine li me sad infarkt, umrijet ću sretan što mi je kolesterol u redu." Bego pali cigaretu. Čistačica ispaljuje na mozak, trče za Begom i odmah mokrom krpom briše svaki trun pepela koji ostaje za njim. Uto dolazi direktor muzeja. Direktor: "Ovdje se nigdje ne puši, vidite da nema nijedne pepeljare. Ali kako ste vi umjetnici, stavili smo vam jednu zdjelu s pijeskom na dnu stepenica gdje možete pušiti i ugasiti cigaretu." Bego: "Hvala vam najljepša na razumijevanju. Naše poroke i slabosti također treba njegovati, jer da smo mi iti malo normalni, nikad se ne bi bavili ovim poslom." Bego silazi niz stepenice i mrmlja sam sebi u bradu: "Jesam li to rekao posao? Većina ljudi misli kako je ovo obično drkanje i predrkavanje, a kako vrijeme prolazi sve više uviđam da su u pravu. Ma kome treba umjetnost? Treba krasti i varati, pljačkati narod, e to je biznis!" Nakon što se Bego bezbroj puta spustio i popeo uz stepenice... Bego: "Znaš li Petko da je pušenje zdravo?" Petko: "Je li? A kako?" Bego: "Za zapaliti svaku cigaretu moram napraviti nekoliko stotina stepenica." Petko: "Mogu ja ići stepenicama i bez da zapalim." Bego: "Pa zašto ne ideš?" Petko: "Nemam motivaciju. Ne pušim." Bego: "Eto vidiš da je pušenje zdravo." Dolazi Koča i vuče razglas. Koča: "Puf, pant! Umriću, ne mogu više!" Bego: "Odmori se, zapali." Koča: "Ovdje piše da je zabranjeno." Bego: "Možeš ovdje kraj zdjele s pijeskom." Koča: "I tu je zabranjeno." Bego: "Ne, tamo je zabranjeno, a ovdje nije dozvoljeno." Koča: "Je li je ili nije?" Bego: "I je i nije. Samo ti zapali i ugasi u ovu zdjelu ovdje." Koča: "A kako znaš da ta zdjela nije neka umjetnička instalacija?" Bego: "Pa i je. Instalirana je za nas umjetnike." ![]() Petko otkriva i pokriva sramotu. Petko: "Oznojio sam se, moram promijeniti majicu." Bego: "A zašto?" Petko: "Da ne dobijem upalu pluća. To ti je opasno u našim godinama." Bego: "Je li?" Petko: "Je. Mi muški, ako nas ne ubije posao ili ne poginemo, svi riknemo od upale pluća. Dobijemo neku bolest ili slomijemo kuk, zalegnemo i dobijemo upalu pluća... i onda pa-pa!" Bego: "A žene?" Petko: "Kad si čuo da je neka žena umrla od upale pluća? Kad mi umremo, one tek onda živnu i žive još sto godina." Petko mijenja oznojenu majicu da ne dobije upalu pluća. Bego: "Ajde, kad si se već skinuo, stani kraj tog kipa da malo osvježim blog erotikom." Petko stavlja majicu preko kipa. Bego: "A šta sad radiš?" Petko: "Dekoncentrira me, ne mogu složiti bubanj." Bego: "Aha, brzo pokrij tu sramotu!" ![]() Partet na koncertu u Meštrovićevoj galeriji Direktor: "Ne mogu vjerovati! Cijelu godinu ne prodamo deset ulaznica, a sada gomile ljudi već u šest sati lupaju na vrata i viču da kad ćemo više otvoriti." Bego: "E, kad je mukte." Bego: "Ka ono zatoplilo je, a isto je malo hladno." Petko: "To bar nije problem, danas je odjeća jeftina." Bego: "A hrana skupa. Prije je bilo obrnuto, hrana je bila jeftina za popizdit, a za svaki bolji komad robe si morao ići u Italiju i platiti ga po zlato. Zato onda barem nitko nije kopao po kontejneru. A danas super odjeveni penzioneri iskapaju po smeću... u početku sam mislio da su to arheolozi." Petko: "E, ima danas ludilo robe. Meni je kćer za 50 kuna kupila jaketu da se smrzneš." Bego: "Šta ti nije kupila onu od 100, pa se ne bi smrzao." Ujutro nakon Noći muzeja, Bego izlazi u kafić Ely na kavu... hm... dobro, na pivo. ![]() Dela Ivo, Bego i Boran Boran: "Kako je bilo sinoć?" Bego: "Ne možeš vjerovati koliko je ljudi došlo na Noć muzeja! Dela: "E, kad je mukte." Bego: "Ma Dela Ivo, kako to možeš govorit! Neki mogu dati pet iljada kuna za čizme, a ne mogu trideset za kulturu? Pa to su samo dva piva." Dela: "A bi li ti rađe išao u muzej ili popio dva piva?" Bego: "Hm... pusti ti mene na miru, drugo sam ja." Boran: "Bego je umjetnik." Dela: "Šta?" Boran: "Umjetnik. To je zanimanje." Dela: "Je za ludaše. Ka malo nam je ludonja u državi, pa ih moramo još i školovati." Bego: "Dela Ivo, a šta si ti po zanimanju?" Dela: "Penzioner." Bego: "A šta ćeš biti kad odeš u penziju? Penzioner u penziji?" Dela: "Ajde lipo k vragu! Pij to pivo i šuti kad sa mnom razgovaraš." Bego: "Kako ti je bilo na operaciji grla?" Dela: "A šta misliš? Zabavno. Nisam se tako zabavljao od svoje dvadesete." Bego: "Ozbiljno pitam. Je li sada sve u redu?" Dela: "A kako će bit u redu? Tri operacije grla... a doktori su mislili da ću ja odapet! E, oću kurac, ja ću umrit kad mene bude volja!" Bego: "Pa kako ti to uspijeva? Protiv svih zakona fizike, kemije, bioligije, medicine..." Dela: "E, reći će ti barba Dela. Ne boj se sinko ni doktora ni noža, samo pazi da ne uhvatiš upalu pluća." Bego: "Ma zamisli, to mi je i Petko rekao." Dela: "E, zna čovik! I još nešto. Čuvaj se žena." Bego: "Kako misliš žena?" Dela: "Ako ti žena svaki dan daje za večeru ili doručak jaje i ako te tjera da se redovito kupaš, to znači da te hoće ubiti." Bego: "Ma daj!" Dela: "Je, je! Ili kolesterolom ili upalom pluća. Pa šta joj upali." Bego dolazi kući. Žena: "Ljubavi, sve sam ti pripremila za kupanje." Bego: "Ali..." Žena: "Nema ali! Sinoć si na koncertu bio sav mastan, nisam mogla od srama..." Bego se skida: "Dobro, dobro." Žena: "Dušo, hoćeš li da ti pofrigam dva jaja na oko? Ili bi rađe kajganu sa slaninom?" Bego istrčava iz kuće: "NEEEEEEE!!!!" Žena sliježe ramenima: "Šta mu je danas? A samo sam mu htjela ugoditi..." (nastavit će se) |
|
ČEMU SLUŽI MOZAK? JESAM, LUD SAM... E, PA NEĆU ODSTUPIT! I ŠTA MI MOŽETE! NE DOLAZI U OBZIR, ODABRAN SAM OD BOGA ZA BEGU! I TO NA LEGALAN NAČIN! Bego ustaje i odmah je superhiperaktivan, pali kompjuter i igra videoigru. Bego: "Ženo, dodaj mi kavu i cigarete. Kakav nam je plan? Šta ćemo danas raditi? Šta bi mogli za ručak? Hoćemo li izaći van ili ostati kod kuće? Šta ćemo, šta ćemo, šta ćemo?" Žena: "Za Boga miloga, tek smo ustali. Ne radi mi mozak odmah kao tebi čim ovoriš oči. Ti si lud." Bego: "Dobro, evo ovako ćemo. Ti skuhaj ručak, a ja ću otvoriti prozor." Žena: "Ovako ćemo, ja ću skuhati ručak a ti se pobrini za račune. Stigle su nam opomene." Bego opet sjeda za kompjuter: "Dobro." Žena: "Ma šta sad to radiš?" Bego: "Da bih platio račune, najprije moram doći do svog novca. Ima koncerata koji mi još nisu plaćeni. Evo pogledaj na primjer ovaj, već osam mjeseci mi nije uplaćeno ovh tisuću kuna... pa ovih tisuću i pol od prije šest mjeseci... pa onda ovaj koncert, vidi ovaj sam već zaboravio..." Žena: "E?" Bego: "Šta e? Pišem opomene koncertnim direkcijama, gradskim upravama, turističkim zajednicama..." Žena: "Pa ne možeš ti njima slati opomene." Bego: "A kako onda drugi meni mogu?" Žena: "A šta ćeš ti njima isključiti ako ti ne plate?" Bego: "Hm..." Diže se i navlači jaketu. Žena: "Gdje ćeš sada?" Bego: "Do kafića. Razmišljati šta ću im isključiti." U kafiću Boran nevjerojatno dobro podnosi Begu... barem neko vrijeme. Svaka čast! Za šankom Bego razmišlja, a Boran mu dodaje pive. Bego: "Je... nije... ma moglo bi biti... ma ne, nema šanse... a možda je ipak... ma nemoguće... ali šta ako ipak... ma neee, ma gdje bi to..." Boran: "Šta te muči?" Bego: "Ma sve. Ljudi. I svemir općenito." Boran: "E?" Bego: "Vidi gdje su mi usta. I gdje mi je nos." Boran: "E, pa šta?" Bego: "E pa ne mogu disati, govoriti, pušiti i piti pivo istovremeno. A znaš zašto? Jer od nosa i usta ide samo jedna cijev kroz grlo i onda se dolje račva u pluća i želudac." Boran: "Pa dobro, tijekom evolucije su se te neke stvari malo optimizirale. Priroda je štedljiva." Bego: "Ma nemoj! A čemu onda služe organi koji ničemu ne služe? Slijepo crijevo, pinealna žlijezda, mozak?" Boran: "Ovamo je štedljiva, a ovamo se razbacuje. Priroda je ženskog roda." Bego: "Ja to zovem jako loš dizajn. Da se mene pitalo nos bi mi bio ovdje na plućima, a usta odmah tu kod želuca. Vrat je slaba točka, pa kad bi oči i uši stavio recimo ovdje na ramena, glava bi bila nepotrebna." Boran: "A kažeš, mozak nema funkciju?" Bego: "Ima jednu. On je hladnjak, ko kiler u autu. To je organ u kojem se hladi krv. I to je jedina njegova funkcija koju poznajem i priznajem." Boran: "Onda ti shvaćaš tijelo kao stroj. A predstavljaš se kao veliki duhovnjak." Bego: "A gdje ti vidiš kontradikciju? Je li Lamborghini Diablo nastao kao nastavak razvoja Countacha?" Boran: "Ne kužim." Bego: "Lamborghini je Countacha razvijao dugo i vremenom je bivao sve nezgrapniji. A onda je odlučio tu mašinu preoblikovati i tako je nastao Diablo. Diablo je Countach, ali s krasnom aerodinamičnom linijom. Trebalo je poprilično kompromisa da taj moćni stroj sa svim svojim cijevima i pizdarijama stane unutar nove karoserije." Boran: "Još uvijek ne kužim." Bego: "Ako je čovjek nastao na Gospodinovu sliku i priliku, a Bogu ne trebaju unutarnji organi da bi opstao... zamisli koliko je kompromisa trebalo da se svi ti ljudski organi, žile i oslala govna utrpaju u oblik koji će biti bogolik. Zato je čovjek sastavljen iznutra ko preko neke stvari." Boran: "Ti si lud!" Bego: "Hehe, ajde mi reci nešto što ne znam." U to u kafić ulazi Stevo iz Stividena, Stevo: "Šta treba dati slonu kad dobije proljev?" Bego: "Prostora." Stevo: "Eto čovjeka koji razumije." Bego pogleda Borana: "Eto vidiš!" Ljudi se drže za glavu, a Bego i dalje sere. Bego: "Vi mislite da je svemir savršena Božja kreacija. A Jupiter, najveći planet u Sunčevom sustavu je plinoviti div sastavljen od metana. To je samo jedan neizmerno veliki prdac. A tko je to tako gadno prdnuo? Čovjek možda?" Stevo i Boran: "Nije." Bego: "Jupiter je dakle Božji prdac. I sad ćete vi meni reći da ja nisam duhovan! A ja u svemu vidim božju ruku. Ili guzicu, a što je svejedno, jer on je Apsolut." Stevo: "A ti si apsolud!" Nakon par sati, cijeli kafić je na izmaku snaga, Begu više nitko ne može podnositi. Neki bi i otišli, ali više nemaju snage. Bego: "Sad sam se sjetio zašto sam došao ovdje." Umorni Stevo: "Zašto? Zašto nisi ostao kod kuće?" Umorni Boran: "Da bi popio gajbu piva i nas uništio do temelja?" Bego, tek sad pun energije, razdraganosti i spoznaje: "Ne, nego da bih shvatio šta ću isključiti onima koji mi ne plaćaju." Stevo: "I šta ćeš im isključiti?" Bego: "Pomislio sam da bih im mogao isključiti smisao postojanja. Ali onda sam shvatio da za to nema nikakve potrebe." (nastavit će se) |
|
NOVA GODINA I OSTALA SRANJA U SVEZI ISTE Nakon Lukyjevog koncerta (vidi prethodne Begizme), File zove iz Zagreba. Bego: "Šta je? Ometaš me dok gledam svoju omiljenu emisiju." File: "Koju?" Bego: "Treća dob." File: "To te vraća u mladost? Ti si već četvrta dob." Bego: "Ne seri File, četvrta dob je stanje poodmakle smrti. A meni još rastu nokti i... hm, kosa." File: "Samo sam ti se htio javiti da sam sretno stigao u Zagreb." Bego: "A zašto bi to mene zanimalo?" File: "Zato jer sam tvoj najdraži vjenčani kum i ti me voliš." Bego: "Aaaa, zato! A zašto sretno?" File: "Pa gledaš li ti ikoji program osim Treće dobi?" Bego: "Gledam i Zvjezdane staze." File: "Da si pogledao Vijesti vidio bi da je zbog snijega Dalmacija odsječena od Hrvatske." Bego: "Šta? Dalmacija više nije u Hrvatskoj?" File: "Ne, nego je snijeg prekinuo prometne veze. Ovo je nekakav val naglog zahlađenja." Bego: "Baš me briga. Ja ionako nikad putujem ako mi se ne plati, a posla nema." File: "Kažu da je ovo zahlađenje posljedica globalnog zatopljenja." Bego: "Ma to su ljudi bez elementarne logike! Kako zahlađenje može biti posljedica zatopljenja?" File: "Je. Čak i majmun ima elementarnu logiku. Ako mu je previsoko banana, dovući će nešto i popeti se." Bego: "Aha, a ljudi će smisliti helikopter. Ili nešto još gluplje." Poslije naglog zahlađenja došlo je do naglog zatopljenja. Bogovi su skroz popizdili. A Bego je proveo vrijeme od Božića do Nove u kafiću "Ely" i iz pizdarije zaigrao na tombulu. Tamo je susreo Filu, ali ne onog Filu koji ga je zvao iz Zagreba, već Filu koji je isto File, ali ne onaj File, nego ovaj... hm, zapetljao sam se! File koji nije File dovodi Bužu koji je frustriran jer ne može do aparata. Šumi, gazda Boran i File koji nije File navode Begu na alkofiliju, pa Begin već poslovično labilan karakter dolazi do punog izražaja. A onda Bego na tombuli dobiva cinkvinu (boca crnog i slane srdele), a File koji nije File tombulu (boca bilog, kolut sira i po kile pršuta). A s njima su životne dobitke i gubitke slavili i nazočni asovi splitskog nadzemlja, Pegula i Spok. Onda je došla Nova Godina i svirka u Supetru. Pele slaže bubanj, a Jasenko hot-dogove. Dok Jasenko, Miro i Bego žderu, Pele prepričava doživljaje iz New Yorka. Pele: "A onda sam ušao u music shop, jebate šta tamo sve nema, imaju od igle do aviona..." Bego: "Avion je isto dio bubnja?" Pele: "Ma to se tako kaže..." Jasenko: "A šta će bubnjarima igle?" Pele: "Hehe, možda bi nekima trebale za ubost se." Jasenko: "Ma pogledaj ti šta ti je sraz generacija! Kad je spomenuo igle, ja sam pomislio na igle za šit, a on odmah za ubost se." Bego: "Jasenko, šit i trava se puše, ne trebaju ti igle." Jasenko: "Ma stvarno? Htio sam reći, igle za šivat." Bego: "A tako... a znaš šta, mislim da je meni vrijeme za penziju." Jasenko: "Zašto?" Bego: "Kad je mali spomenuo igle, ja sam pomislio na one za pletenje." Jasenko: "Mogu ti posuditi knjigu Vezenje za početnike." Bego: "Je li dobra?" Jasenko: "Da dobra! Dinamična, puna akcije, zaplet, rasplet... ma sve!" Inteligencija na djelu: Jasenko iz svoje čarobne torbe izvlači i pet litara vrhunskog domaćeg vina, pa Pele otkriva nove vrijednosti u životu. Bego: "Svaćaš li sad čari alkoholizma?" Pele: "Hik!" Bego: "Shvatit ću to kao potvrdu." Dok se ljudi zabavljaju, Jasenko se izgubio negdje u bespuću od stola do bine. Ipak je to respektabilna udaljenost od više od metra i po. Tijekom svirke, Begi prilazi jedna fina dobrodržeća gospođa. Gospođa: "Nemate pojma koliko mi je drago da ste baš vi došli svirati večeras." Bego: "Zaista? A zašto?" Gospođa: "Jer da nije vas, ja bih bila najstarija ovdje." Bego: "Ma baš vam hvala... hm!" I dok svirka prolazi u nježnom... ...i bogobojaznom raspoloženju... ...dotle vani nailazi jedan krasni plimni val... ...koji Jasenku omogućuje da isproba maritimne sposobnosti svojih novih cipela. Bego: "Jebate, Jasenko je Isus! Hoda po vodi." Pele: "Ovo je Armagedon!" Bego: "Nije, ovo je Supetar. Armagedon je u Izraelu." Pele: "Ma mislio sam na kraj svijeta. Tope se polovi." Bego: "Pa su se sad našli otapati kad ja radim gažu. Trebam zaraditi novce za platit račune, a Bog mi uvaljuje nekakav kraj svijeta. Sranje!" Pele: "A zašto bi platio račune, ako ničeg neće biti?" Bego: "Pa ni sada ničega nema, a meni računi ipak stižu." Nakon svirke i neuspjelog potopa, Jasenko ukrcava auto na prepuni trajekt krcat ničeg i bend se vraća kući. Mislite da su išli spavat? Kako da ne! Šta se spavalo, spavalo se u autu. A Jasenko je otvorio svoj kafić "Šušur" i onda... i onda... ...i onda je nakon nekog vremena Bego otišao posjetiti svoje roditelje da im čestita Novu Godinu. A majka, kad ga je ugledala, počela se tući šakom u prsi: "Bože moj, gdje sam pogriješila? Gdje sam pogriješila?" (nastavit će se) |
|
AVETI PROŠLOSTI zbivanja između Blues festivala i Lukyjevog koncerta šator na Bačvicama: blues festival, Bego nastupa s Partetom i Otprilike ovako 'Partet' na bini: Vratio se Ivan iz Amerike pun dojmova. Ivan: "...a u Americi me dočekalo auto i stan i orkestar kojim sam dirigirao, oni pojma nemaju gdje je Hrvatska ali znaju da je u Europi pa sam za njih bio veliki europski kompozitor, ukratko bilo je to mojih pet minuta na crvenom tepihu koji će se teško uskoro ponoviti..." Jasenka: "Jak mi je bas na bini." Bego: "Nije. Ovo je binska, a ne komorna svirka." Koča: "Meni je sve jako osim mene." Petko: "A ja ništa ne čujem." Ivan: "Naravno, kad su ti čepovi u ušima." Petko: "Ne mogu svirati bez čepova, bojim se da ne oštetim sluh." Jasenka: "Ja u ovim uvjetima ne mogu raditi." Bego: "A jebemti! Idite svi u Ameriku kad vam ovdje ništa ne valja." 'Otprilike ovako' na bini: Bego: "Patak, kakav ti je zvuk." Patak: "Užasan kao i uvijek. Buka, a ne čujem ništa." Bego: "Možeš li svirati?" Patak: "Naravno. Drukčije nisam ni navikao." Bego: "Jel' tako? Kad ne čuješ druge, manje se nerviraš na njihove greške." Patak: "I onda sviraš opušteno i guštaš." Bego: "Je, ali dolje u publici se sve čuje." Patak: "Baš me briga." Bego: "Znači, ko jebe publiku. Mi sviramo za svoj gušt." Patak: "A kako će oni guštati u našoj svirci, ako mi ne guštamo?" Bego: "Šta je, je." Žogo se druži s mladima, a Bego s još mlađima Zove Žare Batinović na mobitel. Žare: "Koliko stane ljudi u taj šator?" Bego: "Zašto?" Žare: "Nešto bih organizirao, pa me zanima..." Bego: "Čekaj da procijenim... hm, ovisi koliko su pijani. Pijanima treba više mjesta zbog teturanja." Žogo: "I ovisi koje su rase." Bego: "Kako?" Žogo: "Žutih stane 30 posto više." Žare: "Idite vi u kurac!" Bego: "Pegula, bogati otkad te nisam vidio! Pustio si bradu, isti si Trocki." Pegula: "Bolje Trocki nego Đilas." Bego: "Zašto?" Pegula: "Kad je Trocki počeo puštati bradu, gleda ga Lenjin pa se čudi. Nije shvatio da se Trocki kamuflira za bijeg u Ameriku." Bego: "E?" Pegula: "A kad je Đilas počeo puštati bradu, gleda ga Tito i odmah shvati, pa ga dade uhapsiti." Bego: "A ti bi bježao u Ameriku?" Pegula: "Ne. A zašto bih?" Bego: "Ne bih ni ja, tamo bi se sve čulo šta sviram." Pegula: "Aha, morao bi biti oprezan." Bego: "Hm, mislim da ti misliš na nešto drugo, ali dobro... nego, zašto onda mi puštamo brade kad nećemo bježati?" Pegula: "Da zavaramo neprijatelje. Sad svi misle da ćemo mi pobjeći, a mi u stvari nećemo." Bego: "Aaaa... a onda dobro." Giuliano, Čubi, Ban i Luky Ide Bego svojim putima i nailazi na same celebrityje. Giuliano: "Eno Bego, sad će nas slikati za blog." Čubi: "Čekaj da te zagrlim. Napiši Bego da Čubi više nije sam." Ide Bego na probe za Lukyjev koncert. Ulazi tako Bego u Boom Bar, još potresen susretom s Pegulom i ustrašen avetima prošlosti, a tamo već sjede Luky i Ban. Bego pjeva: "Sred pušaka, bajoneta..." I lijeva i desna strana kafića prihvaća pjesmu. Lijeva iz uvjerenja, a desna jer misli da je zajebancija. Lijeva i desna strana: "...straže oko naaaas..." Bego: "Šta je? Pjevate pjesme iz doba mraka, a?" Panceta iz mraka: "Jeba mater ko je svitlo upalija!" Bego se okreće Banu: "A sad jedna prigodna." Ban: "Ajme!" Bego: "Ustani Bane, ja leći ću..." Ban: "Ne, nego: ustanite svi, Ban će leći! Hahaha." članovi benda vrše pripreme za probe Bego: "Ma vidi! Tko kaže da su dalmatinci lijeni? Ovi rade i dok loču." Luky: "Ajde požurite dolje u salu, morat ću otići pola sata ranije zbog radija." Leon: "A ja moram otići sat ranije zbog cezija." File: "A ja dva sata ranije zbog torija." Bego: "A ja sam već otišao. Zbog uranija." File: "Kako si onda tu kad nisi?" Bego: "Ja sam pričina. Pričinjavam ti se." File: "Onda mi se pričinjava i da je u tvojoj krigli sve manje piva." Bego: "A, ne! To je uistina. Uistinu ga je manje." novosti u susjedstvu - kafić Ely ima novoga gazdu: Boran, Bego i File, ali ne onaj File nego ovaj File... Dok gazda Boran poji Begu i Filu nektarom hmelja, iza leđa se opet zlokobno pojavljuju aveti prošlosti... Bego i Pegula se kite tuđim perjem File gleda gosta koji sjedi iza njega: "Ma bogati, je li to kalendar sa likom i djelom?" Gost: "Je, to san za ćaću nabavija." Bego: "Mogu li vas slikati?" Gost: "Jesi lud! Di ćeš mene na sliku da me ko vidi, ja bio dragovoljac, ma ovo mi je samo za ćaću..." Boran: "Evo ti ide Trocki." U kafić ulazi Pegula: "Jel' me netko tražio?" Bego: "Ne, nije dolazila policija." Pegula: "Vidi kalendar! Hoćete li ga prodati?" Gost: "Nema šanse, jedva sam ga našao. To je za moga ćaću." Pegula: "Možemo li se barem gospodin Bego i moja malenkost ovjekovječiti s tim zanimljivim umjetničkim uratkom?" Gost: "A može, šta ne bi moglo." I tako su se Pegula i Bego iz zajebancije okitili tuđim perjem. A bolje se okititi i tuđim perjem, nego tuđim jajima (ova plitka misao vjerojatno ne znači ništa, ali zvuči pametno za popizdit). Hemingway, mjesto Lukyjevog koncerta i File, ali ne onaj File, nego ovaj put ovaj File Bego: "Popizdiću! Pogledaj koji interijer." File: "Jebate kolika noga! Tko zna kad je zadnji put oprana." Bego: "A vidi ove stolice! Nadam se da su barem guzice čiste." Bego, Bepo i Dean – razglas je Bepov, a Dean je za mix pultom Bego: "Kakva je ovo mikrofonija?" Bepo: "Prostor je zajeban... bit će bolje kad dođu ljudi." Luky: "Smanji malo bas, mikrofonira." Bego: "Smanji malo Lukyja, i on mikrofonira." Luky: "Glupane, glas je bitan! Mora se čuti." Bego: "Dobro, onda slijedeći put ne moram ni doći kad bas nije bitan. A ako ti nije teško, ti mi moju lovu dobaci doma." Luky: "Ma bravo! A zašto bih ti dobacio lovu za koncert na koji nisi ni došao?" Bego: "Kako zašto? Pa kakav je to bend bez basiste?" i dok se članovi benda bave pizdarijama... ...Bego i Leon su se prihvatili ozbiljnog posla - šanka (iz pozadine Nikola fotoaparatom hvata te povijesne trenutke) Bego: "Leone, slikaj me! Vidi koliko boca!" Leon: "Ajme, ajme! Ko će sve to popit!" File: "Onda se uhvatite posla umjesto da kukate. Baš ste plačipizde." Bego: "Plači pizdo i nepraaavdoooo..." File: "Ne ide tako, nego: padaj silo i ubrzanje..." Bego: "Aha. Konobar, daj nam nešto da se ugrijemo, ovdje je pravi pičkosmrz." File: "Meni jedan štok." Bego: "To se na engleski kaže votk." File: "Ma je li?" Bego. "Je. Što je what, znači štok je whatk, a čita se votk." File: "Dobro, onda mogu popit i votku." Leon: "Gdje mi je opasač?" Bego: "Opa-sač? To je sač koji skače." File: "Ne, nego vokativ od psa koji ače. O-pas-ač." Bego i File skaču i viču: "Opasač! Opasač!" Leon: "A majketi, šta je ovo!" Bego: "Spopale nas aveti." (nastavit će se) |
|
Bego gleda vijesti: "U pizdu materinu! Sve mi je jasno. Bojim se sam sebe koliko mi je jasno. Ženo, ja sam genije!" Žena: "Šta ti je to jasno?" Bego: "Sve, osim jedne stvari. Koliko treba jebavati ljude prije nego popizde?" Žena: "Ne kužim." Bego: "Naravno, ti si žena. Treba ti plaća od prije tri mjeseca, božićnica iz dva puta koja prelazi u uskrsnicu i dozvoljeni minus na kartici, i ti ćeš biti sretna." Žena: "Dobro, pitam još jednom, šta ti nije jasno?" Bego: "Nije mi jasno dokle će oni jebavati ljude, a da ljudi ne objese odgovorne za jaja! Znam da će policija biti između nijih i nas, ali netko treba drugovima policajcima vikati na megafon da smo mi na istoj strani, da se borimo ne za nas a protiv nijih, već za sve nas nas skupa. Netko treba objasniti sveukupnom narodu..." Žena: "Daj ne seri, nego operi suđe. Tvoj je red." Bego: "Znam dobro svoje dužnosti koje sam prihvatio samoupravnim sporazumom... ne, to sam zabucao... sada se to kaže kolektivni ugovor, svejedno... moje dužnosti su moje dužnosti, i ja ih prihvaćam. Ali trenutno sam popio više nego sam trebao i sada nisam u stanju izvršiti svoj dio dogovora. S toga se, kao i premijerka, nadam da ćemo uspjeti postići neki kompromis u kojem ćeš ipak ti oprati suđe, a ne ja." Žena: "Nema šanse!" Bego: "Hik! Jebemti čavlune irudove i ovakvoj demokraciji. Zašto nisam u vladi, ovo bi mi garant prošlo!" |



















































































































Kotarac www.charliex.co.uk





























alkion
anchi
bezopasna
big blue
borgman's cube
brod u boci
cordelia
čovjek-vadičep
dalmata
damir ercegović
death of a planet
destination ???
dida
džemperka
elyca vještica
eduard pranger
euro smijeh
ex pataren
galijanus
hard rock
harlekina
i.m.
ima jedan svijet
inspektor clouseau
irida
kabulske priče
kalumela
kenguur
kinky kolumnistica
koraljka
kvadar
latte macchiato
limunada
ludlud
mare prekobrojna
marin jurjević
mikke musse
minimaxine
naravno luda
nihonkichigai
osmijeh...
pajo pakšu
peace&love
peškafonda
pile pilence
ribafish
rock anthology
sagittarius
samo tvoja Lucija
simona
staklena dama
suncokreta2
symphony
šima
trillian
umorno oko
wish master
