BEGIZMI 148.
|
PROBE Članovi grupe "Aliens" su se prihvatili posla jer imaju novoga pjevača. Uskoro će se znati i kojega. Bego spava. Zvoni mobitel. Leon: "Alo!" Bego: "E?" Leon: "Zar si zaboravio probe?" Bego: "Kakve probe? Hlača? Nemam ništa naručeno kod krojača. Bar ne zadnjih dvadeset godina." Leon: "A jesi li ti čuo za grupu Aliens?" Bego: "Ma jesu li to oni luzeri?" Leon: "Jesu. I baš u toj grupi ti sviraš bas. I imamo redovite probe uključujući i ove danas, samo ti ne pamtiš ništa duže od pola sata pa si zaboravio." Bego: "A, probe! Pa šta odmah ne kažeš. Eto mene." Bego ustaje i oblači se. Stoji ispred ogledala i sanozadovoljno namješta okovratnik, jaketu, jaja... Potom ugleda ključeve u ruci: "Hm... jesam li ovo došao ili pošao?" Leon vozi Begu autom na probe. Bego: "Je, sjetio sam se u kojem bendu sviram. Jebate šta sam pametan, sav zračim inteligencijom." Leon: "Toliko zračiš da peče." Bego: "Ali ako ja ne pamtim ništa duže od pola sata, zašto onda bacamo pare na probe kad ja ništa neću upamtiti?" Leon: "Radimo to u tihoj nadi da će ti neke od pjesama ući u refleks." Bego: "Aha. A gdje mi je volan? Ili sam li ja to suvozač? Zar sam sjeo na krivo mjesto?" Leon: "Dobro si sjeo. Ja sam vozač, a ti suvozač. Tvoje je mjesto za pijance." Bego: "Aha, shvaćam. Ja sam pijan, a ti supijan." Bego se vrti na sjedištu: "Jebemti, ukočio sam se. Imam upalu mišića." Leon: "A od čega kad po cijeli dan ništa ne radiš?" Bego: "Od akrobatskog spavanja." Bego njuši: "A je li ti ovo auto u stanju voznom ili groznom?" Leon: "Zašto?" Bego: "Osjećam miris benzina." Leon: "Ovo auto i ide samo na miris benzina. Odakle mi lova za benzin?" Bego: "A, tako." Leon: "Ne prdi." Bego: "Nisam. To ti dimi motor." Leon: "A jebemti svece, pa šta ne govoriš!" Bego: "Mislio sam da to tako treba. Ovo su ti oni motori iz prošlog stoljeća što rade na metabolizam." Leon: "Na metabolizam?" Bego: "E, na unutrašnje sagorijevanje."  Leon sa zadimljenom starom puzalicom i nabrijanom novom jurilicom. Opet Leon i Bego idu na probe. Bego: "Gdje ti je onaj auto?" Leon: "Kod mehaničara. Prodimio." Bego: "A gdje si ukrao ovaj auto?" Leon: "Nisam ga ukrao, auto je moj." Bego: "Kao što reče majka drugu Titu dok je bio mali kad je ono ukrao svinjsku glavu: tvoja je, ti si je ukrao, ti je i jedi." Leon: "A ti si već zaboravio naše dječačke snove o uspjehu i sportskim automobilima?" Bego: "Ma nisam. Mladi smo, život je pred nama. Meni je samo pedeset i tri." Leon: "Ne budi malodušan. Još mi možemo uspjeti, imamo novoga pjevača." Bego: "Ajde, iskreno mi reci, kakav je to uspjeh u životu kad se moraš oko njega toliko truditi? Ako se moram slomiti da bih imao lagodan život, onda to nije lagodan život nego slamanje." Bego navaljuje: "Ajde priznaj, odakle ti ovaj auto." Leon popušta: "Ma dobro, kupio sam ga od Sile." Bego: "A Sila ti je prijatelj, pa mu ne moraš platiti?" Leon: "Sila je sad otišao u Australiju, a platit ću mu kad se vrati." Bego: "Da, da. A vidim, prodao ti je auto s punim rezervoarom. Ti nikad ne uliješ više od 50 kuna." Leon: "Ma slušaj, dok je Sila u Australiji, auto je kod mene. Na auto sam uhvatio neku žensku i ona misli da je auto moj, pa nemoj ni slučajno kome kazati da nije!" Bego: "A, tako. Ne brini, šutit ću kao zaliven." Leon: "Pa i jesi zaliven." Bego: "Eto vidiš."  Bego i Leon u pitoresknom ozračju garaža gdje održavaju probe. Leon: "Ovdje nema zraka." Bego: "Ima, a čak je i oplemenjen ugljen monoksidom." Leon: "I metanom, jer ti neprekidno prdiš." Bego: "Eto vidiš, to je ipak neka vrsta atmosfere. A da je nema ugušili bi se." Bego pali duvan. Leon: "Kako možeš pušiti u ovome smradu?" Bego: "Mogu jer je život veličanstven i može opstati u svim uvjetima. Znaš li ti da čak i u dubinama oceana gdje uopće nema ni svjetlosti ni kisika..." Leon: "Ajme, boli me glava!" Dolazi Toni bubnjar: "Hahaha, je li sere?" Leon: "Da sere! Ne prestaje." Bego: "Jebemu čavle, ne date mi se ni izraziti! Tužit ću vas za mobing." Leon: "A mi tebe za brain fucking." Bego stisnutom šakom pozdravlja nadolazećeg Tonija: "Hvaljen Isus, druže!" Toni: "Hahaha, da hvaljen Isus druže. Ma gdje si to iskombinirao." Leon: "Bravo. U ovome si pozdravu savršeno opisao svoja vjerska i politčka uvjerenja." Bego: "I Hare ti Krišna, a smrt ti fašizmu." Toni: "A tebi na vijeke. I drugarski pozdrav." Bego: "Hehe, pravi smo klerokomunisti." Leon: "Toni, izgledaš mi nekako skurcano." Bego: "Meni izgleda kao i inače." Toni: "Ostao sam bez posla." Bego: "Pa šta." Toni: "Razumiješ, dobio sam otkaz." Bego: "E, sad si u mjetnik kao i mi." Toni: "I to baš sad u najnezgodnije vrijeme." Leon: "A kad je to zgodno vrijeme za dobiti otkaz?" Bego: "To barem znači da si socijalno osjetljiv." Toni: "Kako?" Bego: "Pa tako. Svatko tko radi zauzima nekome radno mjesto. Ti si svoje oslobodio." Toni: "Ne vjerujem da će gazda ikoga zaposliti umjesto mene. Firma je u kurcu, a ja sam tehnološki višak." Leon: "To je dobro, barem neće više nikoga unesrećiti." Toni: "Pa je, nisam se baš bio usrećio sa plaćom." Bego: "Pa to je izvrsno. Sad će konačno crkva biti zadovoljna. Ljudi neće raditi i to ne samo nedjeljom, nego neće raditi uopće. Imat će vremena za ići na mise koliko god hoće. Od jutra do mraka." Leon: "Nisam baš siguran da će popovima biti drago da im se siromašni previše vrte oko crkve. Oni više vole bogate i moćne. One koji će im donirati zemlju i novac." Bego: "Ma ne vjerujem. Ako crkva baš toliko ne voli nas siromašne, zašto onda podržava vladu koja nas pljačka i osiromašuje? Vidiš da nas vole." Leon je popravio stari auto pa se na probe opet ide s njime jer troši znatno manje goriva. Bego: "Znači tako. Pičke voziš u Silinom autu, a mene u ovoj klackalici." Leon: "Tebe neću jebat, znači da od tebe nemam nikakve koristi." Bego: "Znači, tebe plaćaju za jebačinu bolje nego za sviranje? Ajde uputi i mene u posao pa da i ja nešto zaradim." Leon: "Ne plaćaju me nego..." Bego: "...nego te plaćaju u naturi. A i to je jeben posao, mislim to jebavanje." Leon: "Je, nije lako. I oznojiš se." Bego: "Zamisli da si zaposlen kao porno glumac. Jebeš osam sati na poslu, a onda dođeš doma i moraš jebat ženu. To je kao da posao nosiš doma." Leon: "Je, zajebano." Bego: "Kao kad vodoinstalater mora popraviti svoju vlastitu špinu. Ili kad profesori kod kuće ispravljaju zadaće, a onda im kažu da oni ništa ne rade i da šta će im veća plaća. Ili kad jadnim menađerima i tajkunima mobitel zvoni non stop, čak i usred noći. Sve to sigurno loše utječe na obiteljski život i zato bi vodoinstalateri, profesori i tajkuni trebali imati poseban dodatak na plaću." Leon: "Točno. Jer im posao uništava obiteljski život." Bego: "A možda i ne. Ispalo bi da država plaća potporu za uništenje obitelji." Leon: "Da sam porno glumac, nikad ne bi jebavao kod kuće. Da mi ne bi utjecalo na obiteljski život." Toni: "Ajmo, lovu na sunce. Treba platiti garažu." Bego računa: "To je svaki po 28 i po kuna i njemu ostaje 50 lipa manče." Leon: "Ajmo, svaki po 30 kuna i ostavit ćemo mu 5 kuna manče." Bego: "Ma kakva je to cijena, 85 kuna za dva sata proba? Vjeran je skroz popizdio." Toni: "Kad nam je File u Zagrebu, a pjevač ima posla. Da nas je više, platili bi manje." Leon: "Na probe treba zvati više ljudi, a na svirku manje. Tako ćemo manje plaćati probe, a imat ćemo veći honorar." Toni: "Jebate šta si pametan." Bego: "85 kuna je djeljivo bez ostatka jedino ako nas je na probama pet ili ako nas je jedan." Toni: "Ako je jedan, taj jedan može probati i sam doma." Bego: "To treba zabraniti, to probavanje doma. Takvi grozni ljudi koji vježbaju kod kuće uzimaju Vjeranu kruh iz usta." Leon: "A nama je dva sata proba puno. Da pitamo vjerana da nam unajmi prostor za 60 kuna?" Bego: "To bi bilo... (vadi digitron) ... sat, dvadesetčetiri minute i četrdesetdvije sekunde..." Leon: "Optimalno." Bego: "...i ostat će mu pedesetdevet stotinki sekunde manče." Novi je dan. I opet Leon vozi Begu na probe. Bego: "Ma vidi ove pješake kako smjelo kroče!" Leon: "Je, a kad ih zgaziš onda si kriv." Bego: "Ma vidi prometa! Zašto se ovi ljudi uokolo voze baš sad kad mi moramo voziti?" Leon: "Brže bi stigli da idemo pješke." Bego: "Jesi li lud? Trebamo prevaliti više od tristo metara. Nisam uvjeren da sam spreman na takav pothvat. Ja sam ozbiljan čovjek, a ne avanturist." Leon: "Da se mene pita, ja bih na probe išao na konju." Bego: "Vidi se da imaš plemićke krvi." Leon: "I onda bi me zaustavila čobanica i pitala me gdje idem." Bego: "I onda bi ti sišao s konja i jebao djevu bajnu." Leon: "A ovako kad vozim, može me zaustaviti samo pandurija." Bego: "I onda će oni jebavati tebe." (nastavit će se) |
BEGIZMI 147.
|
IMAMO KORIZMU! mome prijatelju Marijanu Banu koji se za korizmu odrekao papaje Na televiziji pizdi neki pop: "...nije pravilno odricanje kad se na primjer odreknemo slatkoga da bi smršavjeli, pravilno odricanje je kad se odreknemo nečega što nam je drago bez očekivanja da dobijemo nešto zauzvrat... bla, bla..." Bego sužava oči i širi nosnice: "Huh! Ma nabijem ja tebe na kurac!" Žena: "Smanji doživljaj, dimi ti iz ušiju." Bego: "A kako neću prodimit... ma slušaj ovoga šta govori!" Žena: "E, pa šta?" Bego: "Ma ja se cijeli život odričem onoga što mi je najdraže u svrhu gole egzistencije, a ovaj šta živi u svili i kadifi, ptičjeg mu mlijeka ne fali, on će mene učiti o odricanju! Ja sam u korizmi već trideset godina." Žena: "Odrekla sam se cigareta." Bego: "A zašto? Zbog korizme?" Žena: "Ne. Bolje se osjećam." Bego: "Ma nemoj! To je čisti agitprop. Potpala si pod utjecaj televizije, crkve i vladajućih struktura." Žena: "Osim toga, mjesečno uštedim bar 500kn." Bego: "Je li? A gdje su ti?" Žena: "Šta?" Bego: "Gdje ti je tih 500kn?" Žena: "Otišlo je na druge stvari. Na primjer, platila sam ratu od struje..." Bego: "Znači, nisi ih uštedjela. Uštedjeti nešto znači to nešto imati. A ti nemaš. Kakva korist od takve štednje?" Bego i dalje u nevjerici bulji u televizor. Bego: "Znači, ta vlada smatra sebe sposobnom? Pa oni su idioti!" Žena i ne sluša: "E." Bego: "Spašavanje radnih mjesta oni smatraju sposobnošću? A nisu spasili ni jedno koje je ukinuto. A plaće su sve manje i onima koji rade, a troškovi života sve veći." Žena pere suđe: "Je." Bego: "Znaš li ti šta je to sposobna vlada?" Žena usisava tapet: "Aha." Bego: "To je ona vlada koja otvara nova radna mjesta, a plaće radnicima nekontrolirano skaču dok troškovi života strmoglavo padaju. I ljudi se neizmjerno bogate i nema gladnih ni siromašnih." Žena pere prozore: "Da." Bego: "Ajde, učini mi jednu uslugu." Žena: "E?" Bego: "Kad me već ne slušaš, ne radi to tako očito." Žena: "Je li?" Bego: "Je. I kad već nešto radiš, ne radi to tako da meni nabijaš grižnju savjesti." Žena: "Ma nemoj! A šta ću s tobom kad si nesposoban." Bego: "Stvarno? Ja nesposoban? Kako onda nemam ministarsku plaću?" Bego: "A čuj ovo, ministar od zdravlja i zdrave pameti govori o kvaliteti života i nepušenju. Kao da tebe slušam. Još samo da spomene štednju... evo ga, spomenuo je!" Žena: "Ne zanima me šta govori ministar, ali ti bi mogao malo poraditi na kvaliteti svog života." Bego: "A znaš li ti šta je to kvalitetan život?" Žena: "Ajde, baš me zanima." Bego: "Nije kvalitetan život kad stalno gledaš gdje ćeš uštedjeti novac, već kad gledaš gdje ćeš ga potrošiti." Bego puši. Žena otvara prozor. Iz kuće kulja dim. Susjedi zovu vatrogasce. Žena: "Ti bi stvarno mogao malo smanjiti to pušenje. Zdravije bi ti bilo." Bego ispaljuje: "Šta? Pa da mi tilta srce!" Žena: "Kako? Od čega?" Bego: "Od živaca. Ne zapalim deset minuta i već sam živčan ka pas." Žena: "Osim toga, smrdi kuća po duvanu." Bego: "Ostaviti se duvana? To je tako šablonski i patetično. Čak i jadno. Reći će ljudi, evo je popustio pod pritiskom vlade i neimaštine." Žena: "Ne želiš priznati da si ovisnik." Bego: "Kako molim? Ja sam se bio ostavio duvana onda kada su svi pušili i pili, eto ti ga na!" Žena: "I šta je onda bilo?" Bego: "Onda je nakon dva dana došla moja bivša sa štekom duvana. Bacila ju je ispred mene i rekla, evo ti pa se smiri!" Žena: "Znači ništa od toga. Ti to jednostavno nisi u stanju." Bego: "Tko, ja? Mogu ja sve šta god hoću, samo ne znam šta ti želiš." Žena: "Kako to misliš?" Bego: "Fino. Želiš li zadimljeni dom ili mirisnu ludnicu?" Televizija prdi vijesti. Bego grmi: "Jebemti vladu, jebemti ministre, jebemti recesiju i nezaposlenost..." Žena: "Aha, evo ga opet. A kaže da ga pušenje smiruje." Bego: "Je, ali kako neću popizdit! Opet će ukinuti pušenje na javnim mjestima od prvi aprilililija." Žena: "Pa šta? I prošlo se ljeto nije pušilo po kafićima, pa si pušio na štekatu." Bego: "Ma kakav je to gušt pušiti na svježem zraku? Prostorija mora biti zadimljena, to je ta atmosfera, ugođaj, razumiješ." Žena: "Samo ti pričaj. Ukinut ću ja pušenje i ovdje." Bego: "Ali, ali... tu pizdariju s nepušenjem su prvi počeli amerikanci, a sada to gle čuda postaje i europska vrijednost. A naši divni i plemeniti herojski preci su imali požutjele prste i brkove od nikotina. Hoćeš reći da su svi oni bili u kurcu, a? Srećom smo mi danas pametni, je li?" Žena pegla: "Da, da." Bego: "Majko moja, opet me ne sluša. Šta li će biti slijedeće? Dalmatinsko nacionalno jelo neće biti ćevapćići nego hot dog?" Bego: "Može li kompromis?" Žena: "Kakav? Kompromis, ali da bude po tvome." Bego: "Nisam ja vlada, ja sam Bego. Kompromis da oboje budemo zadovoljni." Žena: "Ajde, da čujem." Bego: "Evo, elaborirat ću ti stvar. Ti znaš da ja zabranu pušenja na javnim mjestima smatram kršenjem temeljnih ljudskih prava." Žena: "E." Bego: "E, pa kad se već meni ukidaju prava, neka se ukinu i drugima." Žena: "A koja?" Bego: "Tražim ukidanje vjerskih prava, ili barem zabranu korizme na javnim mjestima." Žena: "Znala sam da ćeš tražiti nemoguće. To nije kompromis." Bego: "Dobro, onda tražim uvođenje antikorizme za sebe." Žena: "Kako?" Bego: "Dok traje korizma pušit ću dva puta više i piti tri puta više nego inače. I prežderavat ću se i neću štedjeti na sebi da bih platio jebene račune. Eto, barem za korizmu." Žena: "A poslije?" Bego: "Neću više pušiti u kući." Žena: "Dogovoreno." Bego: "Molim? Dogovoreno?" Hm, misli Bego, prelako je pristala, sigurno me negdje sjebala. Žena: "Znaš, na taj način ipak poštuješ korizmu." Bego: "Ma nemoj! A čega sam se to odrekao?" Žena: "Zdravlja." Bego: "E baš nisam, nego sam se za korizmu odrekao odricanja." Žena: "Eto, ipak si se nečega odrekao." Bego: "Uh, zajeb!" Žena: "Hehe." Bego: "E, pa da znaš, baš se neću odreći ni odricanja. Živjet ću normalno i praviti se da korizma ne postoji. Pušit ću koliko sam pušio, piti koliko sam pio..." Žena: "I plaćati račune kao i dosad." Bego: "E, baš hoću i šta mi možeš!" Žena se smijulji: "Dobro dragi, kako god ti kažeš." Bego zadovoljno trlja ruke: "Huh! Eto, je li bilo teško? Kad se bratska srca slože i stiropor plivat može." (nastavit će se) |
BEGIZMI 146.
|
PRED KORIZMU Odlazak na zadnju svirku prije korizme bio je događaj kozmičkih razmjera... U luci. Miro: "Hoćemo li direktno katamaranom na Jelsu ili ćemo trajektom preko Starigrada?" Bego: "Pa kako ćeš iz Staljingrada u Jelsu?" Miro: "Iz Starigrada! Bez problema, to je samo par kilometara." Bego: "Je li baš par?" Uto dolazi Jasenko: "Jel' riba špar?" Toni: "Je." Bego: "Nisam rekao jel' riba špar, nego koliko kilometara ima..." Jasenko: "Tko? Špar?" Toni: "Malo." Begi se vrte kotačići: "Hm... oko nula zarez nula, nula, nula, nula, nula par." Jasenko: "Šta par?" Bego: "Par kilometara puta deset na minus petu." Miro: "Onda? Gdje ćemo?" Jasenko: "Zar ne idemo na Hvar?" Miro: "Je, ali..." Jasenko: "Šta ali?" Miro: "Ma ništa." Bego: "Da je li riba špar! A budale..." Miro: "Da Staljingrad! Koji kreten..."  Blago je počelo lokati još na katamaranu i svatko se hvalio svojim postignućima.  Dok je Miro promovirao pederski Barbie stalak za note, fotografkinja Goge je odolijevala udvaranjima šarmantnih momaka, a pojavila se čak i glazbena konkurencija. Toni: "Hahaha, vidi Miru stalka!" Bego: "Pravi pederski." Toni: "E, lako ti je bit peder u Milanu. Ajde budi u škveru." Miro: "Ajdete vi lipo u kurac!" Bego: "Bože moj, kako je vulgaran." Bego: "Ko će se pomoliti?" Jasenko: "Kruh naš Svagušin daj nam danas..." Bego: "I otpusti nama duge naše od struje i ostalih režija..." Jasenko: "Kao što mi nećemo dužnicima svojim..." Bego: "Pa nisi popizdio... da opraštaš, pa ti tko zamjeri da si zaglumio Boga." Toni: "I ne uvedi nas u napast, to znamo i sami." Bego: "Ajmen!" Bego: "Kad smo kod dugova, stigla mi je opomena za struju zbog 1.500kn duga, a imam neisplaćenih svirki u vrijednosti od 4.800kn. Znači, oni meni trebaju dati 3.300kn. Zašto mi onda šalju opomenu?" Jasenko: "Tko oni? Elektrodalmacija?" Bego: "Ne ti oni, nego oni drugi oni, ali svejedno oni." Jasenko: "A tko su to oni?" Bego: "Oni, to su svi koji nisu ja." Jasenko: "Onda ti računica štima."  Za razliku od ostalih benđana (članova benda), Bego je cijeli događaj sasvim dobro podnosio. Jasenko: "Dobro vino, a?" Bego: "Boli glava." Toni: "Onda nije dobro." Jasenko: "Da nam donesem viskija i kole?" Toni: "Idemo svi, kad nas je više veća nam je nosivost." Bego: "E jesmo vitezovi švedskog stola!" Toni se drži za glavu: "Ma vidi ovu južinu i kišu." Bego: "K vragu oni i ovo vrijeme." Toni: "Treba mi nešto za glavu." Bego: "Šešir?" Toni: "Ne, nego tableta." Bego: "Pa koja to budala drži tabletu na glavi?"  Na povratku, Toni i Jasenko rade sranja po katamaranu. Katamaran se ljulja na popizdjelom moru. Bego: "Dajte, šta ste se uspizdili okolo. Sjednite." Jasenko i Toni: "A zašto?" Bego: "Kad ovako ljulja, puno se lakše stoji na nogama kad se sjedi." Toni: "Vidi šta piše na zahodima." Jasenko: "Male i Female." Toni: "A gdje je Shemale?" Bego: "Možda ovdje nema dovoljno transvestita da bi osnovali zahod." Toni: "Jeba mater, da sam u Brazilu ne bi se usudio prići ženskoj." Bego: "Je, zamisli. Uhvatiš curu, a ona ima kurac. I to veći od tvoga." Jasenko: "A to može pogubno djelovati na samopouzdanje."  Budala broj jedan i budala broj dva. Jasenko: "Glupane jedan!" Bego: "Molim glupane dva?" Jasenko: "Evo je katamaran stao u Bolu. Hoćemo li izaći zapalit?" Bego: "Super. Taman mi je pao postotak nikotina u alkoholu, a skočio postotak krvi." Jasenko i Bego pale duvan na orkanskoj južini. Bego: "Upaliti cigaretu ili lulu po ovakvome vjetru, to je vještina koja se u Dalmaciji prenosila s koljena na koljeno." Jasenko: "A sada Ministarstvo zdravstva i Svjetska zdravstvena organizacija žele od naše djece stvoriti generaciju nepušača. Tako će se ta vještina izgubiti." Bego: "Pa će se djeca naše djece zvati ljudi spaljenih prstiju." Jasenko: "Hoćeš li se odreći pušenja u korizmi?" Bego: "Ma odreći ću se kurac!" A kako se Bego odriče kurac i što je tome razlog, čitajte u slijedećem nastavku. (nastavit će se) |
BEGIZMI 145.
|
NOĆ MUZEJA PARTET U GALERIJI MEŠTROVIĆ  Stepenice... i još stepenica... a unutra ima još stepenica! Jebo Bego i stepenice i onoga tko ih je izmislio! Bego vuče pojačalo: "Puf, puf! Vuci Petko, vuci." Petko vuče bubanj: "Uh, huh! Vučem Bego, vučem." Bego: "Jao!" Petko: "Šta je?" Bego: "Jebemti, opizdio sam se pojačalom u nogu." Petko: "Zašto taj ludi Meštrović nije ugradio nekakav lift ili prilaz za auto?" Bego: "E, a moj pradjed Zorzi ga je doveo u Split jer je mislio da je mali talentiran." Petko: "Nema veze, ovo je dobro za moj šećer i tvoj kolesterol." Bego: "Ajme šta si me utješio. Okine li me sad infarkt, umrijet ću sretan što mi je kolesterol u redu." Bego pali cigaretu. Čistačica ispaljuje na mozak, trče za Begom i odmah mokrom krpom briše svaki trun pepela koji ostaje za njim. Uto dolazi direktor muzeja. Direktor: "Ovdje se nigdje ne puši, vidite da nema nijedne pepeljare. Ali kako ste vi umjetnici, stavili smo vam jednu zdjelu s pijeskom na dnu stepenica gdje možete pušiti i ugasiti cigaretu." Bego: "Hvala vam najljepša na razumijevanju. Naše poroke i slabosti također treba njegovati, jer da smo mi iti malo normalni, nikad se ne bi bavili ovim poslom." Bego silazi niz stepenice i mrmlja sam sebi u bradu: "Jesam li to rekao posao? Većina ljudi misli kako je ovo obično drkanje i predrkavanje, a kako vrijeme prolazi sve više uviđam da su u pravu. Ma kome treba umjetnost? Treba krasti i varati, pljačkati narod, e to je biznis!" Nakon što se Bego bezbroj puta spustio i popeo uz stepenice... Bego: "Znaš li Petko da je pušenje zdravo?" Petko: "Je li? A kako?" Bego: "Za zapaliti svaku cigaretu moram napraviti nekoliko stotina stepenica." Petko: "Mogu ja ići stepenicama i bez da zapalim." Bego: "Pa zašto ne ideš?" Petko: "Nemam motivaciju. Ne pušim." Bego: "Eto vidiš da je pušenje zdravo." Dolazi Koča i vuče razglas. Koča: "Puf, pant! Umriću, ne mogu više!" Bego: "Odmori se, zapali." Koča: "Ovdje piše da je zabranjeno." Bego: "Možeš ovdje kraj zdjele s pijeskom." Koča: "I tu je zabranjeno." Bego: "Ne, tamo je zabranjeno, a ovdje nije dozvoljeno." Koča: "Je li je ili nije?" Bego: "I je i nije. Samo ti zapali i ugasi u ovu zdjelu ovdje." Koča: "A kako znaš da ta zdjela nije neka umjetnička instalacija?" Bego: "Pa i je. Instalirana je za nas umjetnike."  Petko otkriva i pokriva sramotu. Petko: "Oznojio sam se, moram promijeniti majicu." Bego: "A zašto?" Petko: "Da ne dobijem upalu pluća. To ti je opasno u našim godinama." Bego: "Je li?" Petko: "Je. Mi muški, ako nas ne ubije posao ili ne poginemo, svi riknemo od upale pluća. Dobijemo neku bolest ili slomijemo kuk, zalegnemo i dobijemo upalu pluća... i onda pa-pa!" Bego: "A žene?" Petko: "Kad si čuo da je neka žena umrla od upale pluća? Kad mi umremo, one tek onda živnu i žive još sto godina." Petko mijenja oznojenu majicu da ne dobije upalu pluća. Bego: "Ajde, kad si se već skinuo, stani kraj tog kipa da malo osvježim blog erotikom." Petko stavlja majicu preko kipa. Bego: "A šta sad radiš?" Petko: "Dekoncentrira me, ne mogu složiti bubanj." Bego: "Aha, brzo pokrij tu sramotu!"  Partet na koncertu u Meštrovićevoj galeriji Direktor: "Ne mogu vjerovati! Cijelu godinu ne prodamo deset ulaznica, a sada gomile ljudi već u šest sati lupaju na vrata i viču da kad ćemo više otvoriti." Bego: "E, kad je mukte." Bego: "Ka ono zatoplilo je, a isto je malo hladno." Petko: "To bar nije problem, danas je odjeća jeftina." Bego: "A hrana skupa. Prije je bilo obrnuto, hrana je bila jeftina za popizdit, a za svaki bolji komad robe si morao ići u Italiju i platiti ga po zlato. Zato onda barem nitko nije kopao po kontejneru. A danas super odjeveni penzioneri iskapaju po smeću... u početku sam mislio da su to arheolozi." Petko: "E, ima danas ludilo robe. Meni je kćer za 50 kuna kupila jaketu da se smrzneš." Bego: "Šta ti nije kupila onu od 100, pa se ne bi smrzao." Ujutro nakon Noći muzeja, Bego izlazi u kafić Ely na kavu... hm... dobro, na pivo.  Dela Ivo, Bego i Boran Boran: "Kako je bilo sinoć?" Bego: "Ne možeš vjerovati koliko je ljudi došlo na Noć muzeja! Dela: "E, kad je mukte." Bego: "Ma Dela Ivo, kako to možeš govorit! Neki mogu dati pet iljada kuna za čizme, a ne mogu trideset za kulturu? Pa to su samo dva piva." Dela: "A bi li ti rađe išao u muzej ili popio dva piva?" Bego: "Hm... pusti ti mene na miru, drugo sam ja." Boran: "Bego je umjetnik." Dela: "Šta?" Boran: "Umjetnik. To je zanimanje." Dela: "Je za ludaše. Ka malo nam je ludonja u državi, pa ih moramo još i školovati." Bego: "Dela Ivo, a šta si ti po zanimanju?" Dela: "Penzioner." Bego: "A šta ćeš biti kad odeš u penziju? Penzioner u penziji?" Dela: "Ajde lipo k vragu! Pij to pivo i šuti kad sa mnom razgovaraš." Bego: "Kako ti je bilo na operaciji grla?" Dela: "A šta misliš? Zabavno. Nisam se tako zabavljao od svoje dvadesete." Bego: "Ozbiljno pitam. Je li sada sve u redu?" Dela: "A kako će bit u redu? Tri operacije grla... a doktori su mislili da ću ja odapet! E, oću kurac, ja ću umrit kad mene bude volja!" Bego: "Pa kako ti to uspijeva? Protiv svih zakona fizike, kemije, bioligije, medicine..." Dela: "E, reći će ti barba Dela. Ne boj se sinko ni doktora ni noža, samo pazi da ne uhvatiš upalu pluća." Bego: "Ma zamisli, to mi je i Petko rekao." Dela: "E, zna čovik! I još nešto. Čuvaj se žena." Bego: "Kako misliš žena?" Dela: "Ako ti žena svaki dan daje za večeru ili doručak jaje i ako te tjera da se redovito kupaš, to znači da te hoće ubiti." Bego: "Ma daj!" Dela: "Je, je! Ili kolesterolom ili upalom pluća. Pa šta joj upali." Bego dolazi kući. Žena: "Ljubavi, sve sam ti pripremila za kupanje." Bego: "Ali..." Žena: "Nema ali! Sinoć si na koncertu bio sav mastan, nisam mogla od srama..." Bego se skida: "Dobro, dobro." Žena: "Dušo, hoćeš li da ti pofrigam dva jaja na oko? Ili bi rađe kajganu sa slaninom?" Bego istrčava iz kuće: "NEEEEEEE!!!!" Žena sliježe ramenima: "Šta mu je danas? A samo sam mu htjela ugoditi..." (nastavit će se) |
BEGIZMI 144.
|
ČEMU SLUŽI MOZAK? JESAM, LUD SAM... E, PA NEĆU ODSTUPIT! I ŠTA MI MOŽETE! NE DOLAZI U OBZIR, ODABRAN SAM OD BOGA ZA BEGU! I TO NA LEGALAN NAČIN! Bego ustaje i odmah je superhiperaktivan, pali kompjuter i igra videoigru. Bego: "Ženo, dodaj mi kavu i cigarete. Kakav nam je plan? Šta ćemo danas raditi? Šta bi mogli za ručak? Hoćemo li izaći van ili ostati kod kuće? Šta ćemo, šta ćemo, šta ćemo?" Žena: "Za Boga miloga, tek smo ustali. Ne radi mi mozak odmah kao tebi čim ovoriš oči. Ti si lud." Bego: "Dobro, evo ovako ćemo. Ti skuhaj ručak, a ja ću otvoriti prozor." Žena: "Ovako ćemo, ja ću skuhati ručak a ti se pobrini za račune. Stigle su nam opomene." Bego opet sjeda za kompjuter: "Dobro." Žena: "Ma šta sad to radiš?" Bego: "Da bih platio račune, najprije moram doći do svog novca. Ima koncerata koji mi još nisu plaćeni. Evo pogledaj na primjer ovaj, već osam mjeseci mi nije uplaćeno ovh tisuću kuna... pa ovih tisuću i pol od prije šest mjeseci... pa onda ovaj koncert, vidi ovaj sam već zaboravio..." Žena: "E?" Bego: "Šta e? Pišem opomene koncertnim direkcijama, gradskim upravama, turističkim zajednicama..." Žena: "Pa ne možeš ti njima slati opomene." Bego: "A kako onda drugi meni mogu?" Žena: "A šta ćeš ti njima isključiti ako ti ne plate?" Bego: "Hm..." Diže se i navlači jaketu. Žena: "Gdje ćeš sada?" Bego: "Do kafića. Razmišljati šta ću im isključiti."  U kafiću Boran nevjerojatno dobro podnosi Begu... barem neko vrijeme. Svaka čast! Za šankom Bego razmišlja, a Boran mu dodaje pive. Bego: "Je... nije... ma moglo bi biti... ma ne, nema šanse... a možda je ipak... ma nemoguće... ali šta ako ipak... ma neee, ma gdje bi to..." Boran: "Šta te muči?" Bego: "Ma sve. Ljudi. I svemir općenito." Boran: "E?" Bego: "Vidi gdje su mi usta. I gdje mi je nos." Boran: "E, pa šta?" Bego: "E pa ne mogu disati, govoriti, pušiti i piti pivo istovremeno. A znaš zašto? Jer od nosa i usta ide samo jedna cijev kroz grlo i onda se dolje račva u pluća i želudac." Boran: "Pa dobro, tijekom evolucije su se te neke stvari malo optimizirale. Priroda je štedljiva." Bego: "Ma nemoj! A čemu onda služe organi koji ničemu ne služe? Slijepo crijevo, pinealna žlijezda, mozak?" Boran: "Ovamo je štedljiva, a ovamo se razbacuje. Priroda je ženskog roda." Bego: "Ja to zovem jako loš dizajn. Da se mene pitalo nos bi mi bio ovdje na plućima, a usta odmah tu kod želuca. Vrat je slaba točka, pa kad bi oči i uši stavio recimo ovdje na ramena, glava bi bila nepotrebna." Boran: "A kažeš, mozak nema funkciju?" Bego: "Ima jednu. On je hladnjak, ko kiler u autu. To je organ u kojem se hladi krv. I to je jedina njegova funkcija koju poznajem i priznajem." Boran: "Onda ti shvaćaš tijelo kao stroj. A predstavljaš se kao veliki duhovnjak." Bego: "A gdje ti vidiš kontradikciju? Je li Lamborghini Diablo nastao kao nastavak razvoja Countacha?" Boran: "Ne kužim." Bego: "Lamborghini je Countacha razvijao dugo i vremenom je bivao sve nezgrapniji. A onda je odlučio tu mašinu preoblikovati i tako je nastao Diablo. Diablo je Countach, ali s krasnom aerodinamičnom linijom. Trebalo je poprilično kompromisa da taj moćni stroj sa svim svojim cijevima i pizdarijama stane unutar nove karoserije." Boran: "Još uvijek ne kužim." Bego: "Ako je čovjek nastao na Gospodinovu sliku i priliku, a Bogu ne trebaju unutarnji organi da bi opstao... zamisli koliko je kompromisa trebalo da se svi ti ljudski organi, žile i oslala govna utrpaju u oblik koji će biti bogolik. Zato je čovjek sastavljen iznutra ko preko neke stvari." Boran: "Ti si lud!" Bego: "Hehe, ajde mi reci nešto što ne znam." U to u kafić ulazi Stevo iz Stividena, Stevo: "Šta treba dati slonu kad dobije proljev?" Bego: "Prostora." Stevo: "Eto čovjeka koji razumije." Bego pogleda Borana: "Eto vidiš!" Ljudi se drže za glavu, a Bego i dalje sere. Bego: "Vi mislite da je svemir savršena Božja kreacija. A Jupiter, najveći planet u Sunčevom sustavu je plinoviti div sastavljen od metana. To je samo jedan neizmerno veliki prdac. A tko je to tako gadno prdnuo? Čovjek možda?" Stevo i Boran: "Nije." Bego: "Jupiter je dakle Božji prdac. I sad ćete vi meni reći da ja nisam duhovan! A ja u svemu vidim božju ruku. Ili guzicu, a što je svejedno, jer on je Apsolut." Stevo: "A ti si apsolud!" Nakon par sati, cijeli kafić je na izmaku snaga, Begu više nitko ne može podnositi. Neki bi i otišli, ali više nemaju snage. Bego: "Sad sam se sjetio zašto sam došao ovdje." Umorni Stevo: "Zašto? Zašto nisi ostao kod kuće?" Umorni Boran: "Da bi popio gajbu piva i nas uništio do temelja?" Bego, tek sad pun energije, razdraganosti i spoznaje: "Ne, nego da bih shvatio šta ću isključiti onima koji mi ne plaćaju." Stevo: "I šta ćeš im isključiti?" Bego: "Pomislio sam da bih im mogao isključiti smisao postojanja. Ali onda sam shvatio da za to nema nikakve potrebe." (nastavit će se) |
Googlarije
Kotarac 
REKLAMIRAJTE SE!
alkion
anchi
bezopasna
big blue
borgman's cube
brod u boci
carla bruni
cordelia
čovjek-vadičep
dalmata
damir ercegović
death of a planet
destination ???
dida
džemperka
elyca vještica
eduard pranger
euro smijeh
ex pataren
galijanus
hard rock
harlekina
i.m.
ima jedan svijet
inspektor clouseau
irida
kabulske priče
kalumela
kenguur
kinky kolumnistica
koraljka
kvadar
latte macchiato
limunada
ludlud
mare prekobrojna
marin jurjević
mikke musse
minimaxine
naravno luda
nihonkichigai
osmijeh...
pajo pakšu
peace&love
peškafonda
pile pilence
ribafish
rock anthology
sagittarius
samo tvoja Lucija
simona
staklena dama
suncokreta2
symphony
šima
trillian
umorno oko
wish master
