Nenad Bego - begizmi

BEGIZMI 169.

SUSVITA

10.12. Leon i Bego dogovaraju svirku.
Bego: "Imam jedan poziv za petnaesti, jesi li slobodan?"
Leon: "Jesam. A ti dvadesetprvog?"
Bego: "21.12. je smak svijeta. Želim umrijeti s obitelji, a ne gledajući tebe."
Leon: "Da otkažem?"
Bego: "Ne, nego traži veću lovu. Za Novu godinu je veći honorar nego običnim danom, a Nova godina je svake godine. Obzirom da je smak svijeta svakih 5200 godina, lova mora bit veća nego za Novu godinu."
Leon: "Dobro, onda pitaj Nikšu koliko će naplatiti kombi za smak svijeta."
Bego: "Možda bi bilo bolje ići arkom. Sigurnije je."
Leon: "U redu, nazvat ću Jadroliniju i pitati vozi li koja arka taj dan."
Bego: "E, i još nešto. Traži lovu za koncert unaprijed."

21.12.
Leon: "Onda? Kako podnosiš ovaj smak svijeta?"
Bego: "Loše. Boli me jednako kao i kad sam postojao."

23.12.
Žena okreće kuću naopako, a Bego vrti kanale na televiziji. Na svakome pizde o Božiću.
Bego: "Šta si se uzvrtila po kući ka prdac u guzici? Vidiš da pokušavam nać nešto normalno na televiziji."
Žena: "Prekosutra je Božić, treba se prirpremit..."
Bego: "Samo ti pomalo, nema priše i ne moraš ništa pripremit."
Žena: "Kako nema priše? Pa vidi koji je datum! Božić je prekosutra."
Bego: "Ne tresi se, bila je tolika pompa i pripreme za smak svijeta pa se nije dogodilo ništa. A sad opet pompa i pripreme za Božić, garant ni njega neće biti."

(nastavit će se)

- 24.12.2012. - Objede doznači! (9) - Print! - #

BEGIZMI 168.

VIROZA ILI CIROZA, DET IZ KVEŠČN

Zima. Bego i Pjer se griju u kafiću.

Pjer: "Jebate šta je ledeno. Tko zna koliko je stupnjeva vani."
Bego: "Mislim da su došla oba. Jutros nije bilo nijednog."
Pjer: "A oni jadnici sjevernije su u minusu. Tko zna kolika im je kamata."
Bego: "I još im je napadalo metar i po snijega. A u nas padne jednom u dvadeset godina."
Pjer: "Pa zna i u Splitu pasti metar i po snijega, samo ne u visinu nego u širinu."

Bego: "Aaa... aaa... apćihaaaa!"
Pjer: "Alergija?"
Bego: "Da. Alergija na prehladu. Apćiha!"
Pjer: "Nazdravlje."
Bego: "Ovo tebi zvuči zdravo?"
Pjer: "Jebate, ovo je najgore vrijeme za prehladit se."
Bego: "Ne, ovo je baš najbolje vrijeme za uhvatit prehladu. Ljeti će biti puno teže. A-a-apćiha!"
Pjer: "Da, ovo je dobro vrijeme za gripu, ali nije za nas."
Bego: "To ti je tako kad me žena natjera da se okupam zimi."
Pjer: "Higijena je važna. Čistoća je pola zdravlja, znači da je pola bolest."
Bego: "Naravno da je higijena važna. Zato se ljeti kupam dva puta dnevno a zimi nijednom, što je u prosjeku svaki dan."
Pjer: "Ja redovito svake godine. Trebalo, ne trebalo."

Bego: "Apćiha! Kašlj, kašlj. Jebate, toliko me boli grlo da jedva pušim."
Pjer: "Pa kad te to uhvatilo?"
Bego: "Prehladim se u deseti mjesec, a ozdravim u peti. I tako svake godine. Uz to uhvatim svaku gripu i virozu. A da znaš kako mi je bilo za Novu godinu."
Pjer: "Kako?"
Bego: "Ostao sam doma s malom, pa sam odlučio da se ne opijem."
Pjer: "Aha, restrikcija, nisi imao love. Bogami, morat ću i ja provesti rigorozne mjere štendnje."
Bego: "To je lako. Stavi sliku od punice u novčanik."

Bego: "I dočekam ja tako Novu mrtav trijezan, a ujutro ajme! Boli glava, noge ko od pamuka, proljev, riganje..."
Pjer: "Viroza."
Bego: "Je. I kažem ja ženi, eto vidiš. Pio ja ne pio, uvijek prvi dan Nove grlim školjku. Znači da nije stvar u alkoholu."
Pjer: "Nego u prvi prvoga."
Bego: "Tako je. I da znaš, nije to tako loše. Osjećao sam se ko pijan, a nisam ni kune potrošio."
Pjer: "Da, viroza je vrlo ekonomična. Jedina je razlika što ležiš u krevetu, a ne u parku."
Bego: "Ma vraga sam ležao. Izišao sam van."
Pjer: "U takvom stanju?"
Bego: "Naravno. Izgledao sam grozno, ko mortus pijan, pa sam išao vaditi mast onim žicarima šta se grebu za pivo. Neka misle, vidi govna, kad ga pitamo za pivo kaže da nema, a za sebe ima."
Pjer: "Sigurno su pocrkali od zavisti."
Bego: "Jesu. I mislim da sam buncao, baljezgao sam svakakve gluposti pa je jedan mislio da sam drogiran i pitao me na čemu sam, a ja sam ga pitao hoće li i on malo. Naravno, rekao je da hoće."
Pjer: "I šta si napravio?"
Bego: "Zakašljao sam mu se u facu."
Pjer: "Plemenito od tebe. Kad imaš, trebaš dijeliti s drugima."
Bego: "Tako je. To me još i baka učila."

Pjer se drži za glavu: "Ajme šta se osjećam lešo."
Bego: "To je dobro. Lešo je zdravije od pečenog."
Pjer: "Idem do ribarnice vidit šta ima, pa ću napravit juhu. Juha je najbolja za odjebat prehlade i viroze."
Bego: "Također je dobra preventiva protiv smrti od gladi. Baš volim juhu, bilo kakvu. Nek je toplo i sa žlicom."
Pjer: "A hladne juhe, gazpacho?"
Bego: "Da. A hladnu juhu od hmelja?"
Pjer: "Nju naročito. Konobar, dva piva!"

(nastavit će se)

- 30.01.2012. - Objede doznači! (12) - Print! - #

BEGIZMI 167.

MAJKE S PIVOM

Muškatne majke na pivi... to jest na Rivi. To jest i to pit, očevi s nejači.

Mala Bu divlja po kući, a Bego je pokušava spremiti za izlazak.
Bego: "Bože daj mi strpljenja, ali odmah!"

Mala Bu i Bego prolaze preko pazara kraj štekata gdje sjedi gomila pitekantropa i ispijaju piva iz boce, to su znate oni likovi koji nam mijenjaju povijest. Naime, do 1990-te je Split oduvijek bio slobodarski revolucionarni grad, a od 1990-te je Split oduvijek bio tradicionalna katolička sredina. Bitno da je uvijek nešto oduvijek. Prolazi dakle Bego ukrašen lubanjama i živopisnim tetovažama gurajući kolica s malom Bu, te se čudi se njima, a oni se čude njemu.

Kromanjonac sa štekata iskolači oči: "Jeba te Isus Bog, šta je ovo!"
Mala Bu: "Uaaa!"
Bego: "Ne boj se dušo, to je samo karika koja nedostaje."

I babuskare su nabrijane kad vide tetoviranog tatu kako gura kolica...

Gospođa: "Ma kako možete izvesti dijete vani po ovoj vrućini!"
Bego: "Pobjegli smo od topline svoga doma."

Bego daje maloj Bu smoki.
Gospođa: "Kako možete davati djetetu da jede to smeće!"
Bego: "To je balansirana prehrana. Kući jede zdravo, a vani nezdravo."

Gospođa njuši atmosferu.
Gospođa: "Mislim da vam se dijete kakilo."
Bego: "Nije gospođo, to ja prdim."

Prolazi ludi Pjer.
Pjer: "Huh, prdnuo sam. Sad se osjećam lakše."
Bego: "I ja, ali se osjećam teže."
Pjer: "Zašto?"
Bego: "Jer su plinovi lakši od zraka izašli iz mene, pa sam teži."
Mala Bu im se pridruži i to vrlo glasno. Gospođe se mrko osvrću.
Bego: "Zašto uvijek kad ona to napravi babe gledaju mene?"

Pjer: "Blago se njoj, to je život! Vozi je se, daje joj se boca, mijenjaju pelene..."
Bego: "Ništa na čemu bi joj morao zavidjeti. Samo se malo strpi, uskoro će i tebe gurati u kolicima, mijenjati ti pelene, a i boca sa infuzijom će ti visiti sa strane."
Pjer: Da, baš utješno. Sad ti njoj mijenjaš pelene, a uskoro će ona tebi."
Bego: "Neće. Meni će ih mijenjati teta u staračkom domu."
Pjer: "Bude li moja teta zgodna, ja ću taktizirati. Srat ću šest puta na dan."
Bego: "Uh krasno, samo ne vjerujem da ćeš naići na veliku suradnju po tom pitanju."
Pjer: "Eh, jadni starci nemaju prikladnu njegu."
Bego. "Dostojnu čovjeka."

Nailazi Stojan.
Stojan: "Mogu li malo prošetati s vama gradom?"
Bego: "Pa da izgledamo kao situirani gay par s posvojenim djetetom?"
Stojan: "Tako je, pravit ćemo se važni. Pa ne može svaka pederčina posvojiti dijete."
Bego: "E, mora biti bogat i imati barem titulu lorda."
Stojan: "Jebate, koje smo mi face!"

Stojan: "Jebe se tebi. Kćer ti je produžila život za deset godina."
Bego: "Aha, a kad uđe u pubertet skratit će mi ga za deset."
Stojan: "Pa dobro, opet ćeš bit na svome."
Bego: "Jedino ću biti u plusu ako umrem prije toga."
Stojan: "Ma ti ćeš živjeti doživotno."
Bego: "Je. Dok me smrt ne rastavi."

Nailaze prijateljice.
Peijateljice. "Ajme Bego šta ti je mala slatka. Upala ti je sjekira u med."
Bego: "Grozno! Zamisli da ti upadne sjekira u med."
Pjer: "Ala sranja! Ko bi je očistio."
Bego. "Ima li šta odvratnije od sjekire usrane medom."
Stojan: "Ima. Bubreg u loju."
Bego: "Joj izrigaću!"

Bego gura kolica.
Poznanik: "Alo Bego, kako ide?"
Bego: "Evo, gura se."
Poznanik: "Ajde, pomalo."
Bego: "U ovim godinama brže i ne mogu."

Mala Bu i Bego šetaju, a iz dućana izlaze prodavačice i pozdravljaju malu Bu.
Jedna prodavačica: "Uvijek je lijepo vrijeme kad vi prođete."
Bego: "To je zato što mi uvijek prođemo kad je lijepo vrijeme."

NEOPEDAGOGIJA

Bego i mala Bu dolaze do Buže, već opjevanog kultnog kafića gdje je Bego nekoć provodio dane i noći. Gomila ljudi loče, igraju na karte i po stoti put prepričavaju iste nepotrebne gluposti, na što Bego naravno crkava od zavisti.
Bego: "Vidiš dušo, ovo su ti jebivjetri i alkoholičari, oni su dno dna. Tako ti izgledaju ljudi koji su se odali piću."
Najpijaniji od svih se uvrijedi: "Ajde jebi mater, a čemu si se ti odao?"
Bego: "Ti šuti, pij i ne miješaj mi se dok odgajam svoje dijete!"
Ostali alkoholičari: "Tako je, budimo kooperativni, i on je nama tako pomagao dok smo odgajali svoju djecu."

Mala Bu i Bego ulaze u knjižaru i biraju slikovnice. Bu bira uglavnom one s dinosaurima i čudovištima.
Bego: "Ovu? Grozno. Ma da mi je znati na koga si tako divlja."
Bu se konačno odlučuje za priču o pterodaktilu.
Prodavačica: "Hoćete li da vam je umotam?"
Bego: "Ne, odmah ćemo je pojesti."

Na štekatu Bego pije pivo, a mala Bu grize knjigu o pterodaktilu.
Bego: "Moram priznati da je tvoja glad za znanjem impresivna, ali je tvoj pristup apsorpciji znanja pomalo nekonvencionalan."
Dolazi žena: "Što to lijepo radite?"
Bego: "Učimo pterodaktilografiju."

Mala Bu gleda slikovnicu sa životinjama, a Bego joj objašnjava.
Bu pokazuje kravu: "To?"
Bego: "To znamo, to smo jeli."
Bu pokazuje ovcu: "To?"
Bego: "I to smo jeli."
Bu pokazuje kokoš: "To?"
Bego: "To jedemo skoro svaki dan."
Bu pokazuje srnu: "To?"
Bego: "To još nismo jeli, ali bude li novaca hoćemo."
Bu pokazuje psa: "Avav!"
Bego: "Eh, kakva su vremena došla i njega ćemo uskoro pojesti."

Mala Bu je na krštenju dobila na poklon knjigu o malom Isusu pa je odlučila i nju malo prostudirati.
Bu pokazuje Josipa: "To?"
Bego: "To je Josip."
Bu pokazuje Mariju: "To?"
Bego: "To je Marija, majka Božja."
Bu pokazuje maloga Isusa: "To?"
Bego: "To je mali Isus u jaslicama. On je sin Božji."
Bu pokazuje na bar kod: "To?"
Bego: "To je Sotonin pečat."
Žena: "Kako možeš djetetu reći da je na knjizi o malome Isusu Sotonin pečat?"
Bego. "Pa jebateled, nisam ga ja tu stavio!"

(nastavit će se)

Dodatak:

Zove Leon na mobitel: "Alo, kako ste ti i mala?"
Bego: "U najgoroj smo fazi. Ona može hodati ali ne zna, a ja znam hodati ali ne mogu."

- 26.08.2011. - Objede doznači! (20) - Print! - #

BEGIZMI 166.

NE VALJA NAROD

Ivan žicar s mobitelom na radnom mjestu.

Ivan kopa po kontejneru u potrazi za bocama. Prolazi Bego.
Ivan: "Ej brajo, imaš koju kunu?"
Bego: "Nemam."
Ivan: "Kako nemaš? Radi pa ćeš imat! Vi mladi bi htjeli da vam se sve servira na gotovo, strašno, strašno!"

1. maj, a Ivan je na radnom mjestu.
Ivan: "Oćel' bit koja kuna?"
Bego: "Sram te bilo, radiš na Međunarodni praznik rada!"
Ivan: "Nije ovo rad."
Bego: "Nego šta? Hobi?
Ivan: "Ovo je biznis."

Ivan: "Alo prika, imaš kunu?"
Bego: "Imam."
Ivan: "Pa oćeš li mi je dat?"
Bego: "Neću. Ako ti je dam, onda je ja neću imati."

Ivan: "Oće li bit koja danas?"
Bego: "Fale mi 3 kune za pivo, mogao si za promjenu danas ti dati meni. Ja tebi uvijek dam kad imam."
Ivan: "Kako te nije sram žicati okolo! Ma vidi ti njega, a pravi se neki gospodin."

Ivan: "Imaš li kunu?
Bego: "A imaš li ti kreditnu karticu?"
Ivan: "Nemam."
Bego: "E, a ja imam, i na njoj 4000 kuna minusa. A to znači da ti trenutno imaš najmanje 4000 kuna više od mene. Daj ti meni kunu."

Ivan: "Oće li bit koja... čekaj zvoni mi mobitel... Alo? Je, ja sam te zvao, htio bih kupit 500 dolara..."
Bego: "Ma vidi ga, žica od mene a ovamo dolare kupuje!"
Ivan: "Pa šta! Ako ti smeta pravi se da nisi čuo. Nego, oće li bit koja kuna?"

Ivan: "Ej, ima li danas koja kuna za Ivana?"
Bego: "Zahvaljujući našoj krasnoj vladi, nema."
Ivan: "Nemoj mi protiv vlade, dobra je vlada. Narod ne valja."
Bego: "Pa kad ti je vlada dobra, idi na Markov trg i žicaj od njih. Šta žicaš od naroda kad ti ne valja?"
Ivan: "E, pa gdje bi vlada završila kad bi davala ludome narodu. Nisu ludi da meni daju novce, zato i žicam od tebe."

Dolazi Tarzan, staroga Ivana žicara sin: "Arlaaaauuuugh! Oće bit koja kuna?"
Bego: "Neće."
Ivan strogo gleda Tarzana: "Onda, koliko si užica danas?"
Tarzan: "Slabo. Ljudi su škrti, ne daju."
Ivan: "Eto vidiš Bego moj da ne valja narod! Ništa taj narod ne valja."

(nastavit će se)

- 07.06.2011. - Objede doznači! (13) - Print! - #

BEGIZMI 165.

Begi se u snu ukazala smrt.
Smrt: "Ti si mrtav."
Bego: "A ti si anoreksična."
Smrt: "Uh, koji kreten! Ajde pakiraj se, ideš sa mnom."
Bego: "A kako ti znaš da sam ja mrtav?"
Smrt gleda listu: "Ti si Nenad Bego? Ovdje si mi na popisu."
Bego: "Ma daj! Ako sam mrtav, kako to da mi se jebe?"
Smrt: "Jebe mi se šta se tebi sad jebe. Ajde idemo."
Bego: "A meni se jebe šta se tebi jebe šta se meni jebe. Osim toga, da sam mrtav znao bih to."
Smrt: "Znao bi kurac, mrtvi pojma nemaju. A ti i inače nemaš pojma o ničemu."
Bego: "To bi značilo da sam i inače mrtav. I kako ću sad znati da ne lažeš i da sam mrtviji nego inače?"
Smrt: "Dajem ti svoju časnu pionirsku riječ."
Bego: "Ups, to onda znači da je situacija krajnje dramatična."

Bego se budi: "Zna li čovjek kad umre da je mrtav?"
Žena se hvata za glavu: "Molim te, nemoj ujutro najranije!"
Bego: "Umrla mi je kosa, umrli su mi zubi... šta još? Krajnike su mi izvadili i bacili mački... A kad me pokopaju još će mi biti živi nokti i dlake... Koliko mene mora umrijeti da bih bio zapravo mrtav?"
Žena ustaje: "Ajme meni! Idem skuhat kavu."
Bego: "Bez zajebancije, kad ću biti ono stvarno, službeno mrtav?"
Žena: "Kad ti prestane raditi mozak."
Bego: "Jebate, pa to je bilo prije deset godina!"

Bego prdne, beba otvori oči.
Žena: "Spavaj dušo. Nije potres, to tata prdi."
Bego: "Prđenje je zdravo. Osjećaš li taj smrad? To su sve sami otrovi. Bili su u meni, a sad više nisu. Zato je prđenje zdravo i produžava život."
Žena: "Dosta mi je, tužit ću te za pretrpljeni smrad! Cijelu noć prdiš, podriguješ, hrčeš, pušeš i kašlješ. Kad će to više prestati?"
Bego: "Kad umrem."
Žena: "A ne, nemaš na to pravo. Imaš dijete, a djetetu treba otac."
Bego: "Onda me daj balzamirati i stavi kraj kamina pa nek se dijete igra."

SRDELAMA PROTIV NESJEĆANJA

Bego se mota po kuhinji: "Ma gdje li je taj natrijev klorid!"
Žena: "Šta?"
Bego: "Ono za po... po... popizdit ću, ono za posolit salatu."
Žena: "Zašto ne pitaš sol?"
Bego: "Jer sam zaboravio da se kaže sol."
Žena: "A natrijev klorid nisi zaboravio?"
Bego: "Kako ću zaboravit tako jednostavan spoj?"

Prije proba za "Ruke za Japan", Bego i File se nalaze u kafiću.
Bego: "U kurcu mi je ovako rano sjest u kafić, kavu sam popio doma, a ako u ovu uru naručim pivo reći će ljudi da sam alkoholičar."
File: "Popij pelinkovac i boli te kurac. Vidi, još se i rimuje."
Bego: "E jesi pjesnik, svaka ti čast. Konobar, pivo!"
File: "A ne pelinkovac?"
Bego: "Šta pelinkovac? Kakav pelinkovac?"

File: "Upisao mi se otac u psihijatra."
Bego: "Pametno. To je bolje od wellnessa."
File: "Zamisli, otišao je u samoposlugu i zaboravio kupiti vino."
Bego: "Strašno! Dapače, prestrašno!"
File: "Uvijek zaboravi maslac ili mlijeko ili ulje ili kruh... ali kad je došao doma bez vina, umro je od straha."
Bego: "Da, to je kao da je zaboravio disati. Hvala Bogu da je preživio."

File: "A znaš šta se meni dogodilo?"
Bego: "Šta?"
File: "Ustao ja usred noći."
Bego: "E, i?"
File: "Dođem u zahod, a ništa iz mene ne izlazi. Pola sata i ništa, pa sat i opet ništa. I uplašim se ja šta mi se to događa."
Bego: "Jebate! I šta je bilo?"
File: "E, onda sam se sjetio da sam ustao zato jer sam žedan."

Bego: "Znaš čime se najbolje suzbija zaborav?"
File: "Sjećanjem."
Bego: "Onim ljigavim podmornicama, kako se ono zovu... a, ribama. Ajmo na ribarnicu."
Na ribarnici smrad do neba.
Bego: "A sad ću kupiti smrdele."
File: "Kaže se srdele."
Bego: "Zašto? Ne srde se, nego smrde."
File: "Pošto vam je ova škarpina?"
Prodavačica: "Osamdeset."
Bego: "Je li od marcipana?"

Bego: "Jao!"
File: "Šta je?"
Bego: "Zabolilo me."
File: "Šta?"
Bego: "Ovo šta sam pao prije dvije godine."
File: "Pa tek sad?"
Bego: "Živci su mi u kurcu. Valjda je trebalo godinu dana da informacija dođe do mozga."
File: "Da, to je bilo lani. A zašto te zabolilo tek sad?"
Bego: "Pa treba malo vremena i da mozak obradi tu informaciju."

Bego slavodobitno ulazi u kuću: "Ženo, znam kako ću se riješiti ove skleroze i amnezije."
Žena: "Kako."
Bego: "Vježbom. Pojačat ću intelektualne aktivnosti. Za početak ću napisati zbirku zadataka iz matematike."
Žena: "Jao nama."
Bego: "Hoćeš li čuti prvi zadatak?"
Žena: "Baš me zanima."
Bego: "Kružnica ima opseg 6,28, a polumjer joj je 1. Izračunaj koliki joj je pi."
Žena: "Ajme!"

Žena: "Dolazi Uskrs. Ostavi se tih ludosti i oboji jaja."
Bego: "Zašto? Zar zbog ovih par sijedih?"

(nastavit će se)

- 29.04.2011. - Objede doznači! (15) - Print! - #

BEGIZMI 164.

VAŽNO JE ZDRAVLJE!

Grupa Aliens ima probe pa sjede u kafiću.

Bego ostane bez cigareta i ode do trafike. Dok je kupovao cigarete, nekakva fina gospođa se uspizdi.
Nekakva fina gospođa: "Pa vidite li što tu piše? Pušači umiru mlađi."
Bego: "Nije li to cilj? Netko radi plastične operacije, a netko puši."

Bego: "Isto se razmišljam o prestanku pušenja... vidi šta piše na kutiji, pušenje šteti vama i drugovima oko vas. Nije mi do mene, ali mi je do drugova."
Leon: "Ne piše drugovima, nego drugima."
Bego: "A, onda ništa. Za druge me boli kurac."

Leon: "Vidi šta ti piše na cigaretama, da u dimu ima benzena, nitrozamina, formaldehida i ugljikovih cijanida."
Bego: "Mora! Koliko sam ih platio, još najbolje da nema."

Leon: "Vidi šta piše na zidu od kafića. Pušenje izaziva ovisnost."
Bego: "I jedenje, i pijenje, i disanje..."
Leon: "Pa ne znam baš jesu li to ovisnosti. Istina, o tome ovisimo, ali..."
Bego: "Znaš kako kaže narod? Ja najvolim kad mi ga ona ljubi, a najnevolim kada nije. Eto, to je po meni ovisnost o pušenju."

Sutradan bi Aliensi opet na probe, ali...

Bego zove Tonija na telefon: "Šta ćemo? Na probe ili pit? Ili da probamo pit?"
Toni: "Može li sutra? Sad idem trčat oko Marjana."
Bego: "Zašto?"
Toni: "Ne znam."
Bego: "Onda je to u redu."

Toni zove Begu na telefon: "Sjetio sam se."
Bego: "Šta?"
Toni: "Zašto idem trčat oko Marjana."
Bego: "Zašto?"
Toni: "Jer je zdravo."
Bego: "Pa šta da je zdravo?"
Toni: "Pa ništa."
Bego: "Onda dobro."
Toni: "Eto."
Bego: "Ali mora postojati i neko drugo riješenje za zdravo. I manje smrdljivo od znojenja."
Toni: "A zašto?"
Bego: "Jer je glupo trčati ako te niko ne goni i ako ti nikoga ne goniš."
Toni: "Pa je. Ja trčem i osjećam se glupo."
Bego: "Opa! Onda to moram isprobati, obožavam kad sam se osjećam glupo."

Dan poslije, Aliensi su konačno na probama.

Bego: "Ajmo u kafić."
Toni: "Ajmo najprije u dućan zdrave hrane. Kupio bih neljuštenu zob."
Bego: "Zašto?"
Toni: "Jer sam čuo da je čaj od neljuštene zobi jako zdrav."
U dućanu zdrave hrane...
Toni: "Dobar dan. Imate li neljuštenu zob?"
Prodavačica: "Ne, imamo samo ovu za ljudsku prehranu."
Toni: "Ne, hvala. Treba mi neljuštena."
Prodavačica: "Ali preporučujem vam ovu, jako je dobra."
Toni: "Ali ja neću tu, hoću neljuštenu."
Prodavačica: "Ali šta će vam neljuštena zob?"
Bego: "Za konja."

Leon: "A ja sad idem kupiti onaj zdravi kruh sa mrvicama."
Bego: "Mrvicama?"
Leon: "Pardon, sa sjemenkama."
Bego: "I mislio sam. Svaki kruh sadrži mrvice."

A dan poslije dana poslije, zove Toni.
Toni: "Ja ne mogu danas na probu, moram u doktora."
Bego: "A ja sam mislio da si ti zdrav kad već ono neki kurac trčeš oko Marjana."
Toni: "Ma moram u okulista pregledati oči, trebaju mi nove cvike."
Bego: "Super, promijenio si zube, sad oči... još promijeni uši i nos pa ćeš imati skroz novu glavu."
Toni: "Je."
Bego: "Samo mi reci da si to ti ako te ne prepoznam."

VIS - moto party

photos by Joško Grgin

Na trajektu Giuliano i Leon krate vrijeme gledajući Stargate Universe.
Bego: "Gle, čudnih li bića... a vidi sad ovo dvoje... vidi, jebat će je majke mi!"
Giuliano: "Neće."
Bego: "Kako neće, evo sad će on njoj popušiti kurac."
Leon: "On njoj?"
Giuliano: "Je. I to oba."

Za šankom.
Joško: "Ajmo van."
Bego: "Neću, puše."
Joško: "Ovdje ne možeš pušit."
Bego: "Pa šta. Ja sam ovisnik, nisam očajnik."

Najprije sport i rekreacija, a potom smrt i reinkarnacija... pardon, posao.

Leon: "Jeba vas pas, ne prdite na bini!"
Bego: "Jebiga, fažol."
Toni: "To je zdravo."
Leon: "A je, za popizdit. Otkad je gušenje zdravo!"
Bego: "Zdravo je za onog koji prdi, nije za okoliš ni uholiš."
Toni: "Nos iš!"
Leon: "Šta?"
Bego: "Želi reći, bježi nos!"
Leon: "Vas dvojica ste stalno u nekim šiframa, kurca vas ne razumijem."
Toni: "E, kad si trijezan."

Leon: "Nije vam zdravo toliko pit."
Bego: "Je li? A šta u bolnici koriste za dezinfekciju?"
Toni: "Alkohol."
Bego: "A vidi mene i Tonija, potpuno smo dezinficirani."
Toni: "Da mi je vidit taj virus koji će opstat u ovom okruženju!"

Nakon Visa, Bego je izgubio dobar glas...
Bego: "Hraaaakkk, hhhhh, šiiišt... ne mogu govorit..."
Toni: "Možeš li pit?"
Bego: "Mogu."
Toni: "Onda ti nije ništa."

ZAGREBDOX

Nakon Visa, Bego ide s Partetom u Zagreb na otvaranje festivala dokumentarnog filma.

Iz Splita u Zagreb, iz plusa u minus... brrrr, zima!

Bego: "A mogli smo ostati koji dan u Zagrebu pa prosvjedovati. Čuo sam da prosvjednici propješaće i po 15 kilometara. To mora da je zdravo."
Ivan: "Tamo je hladno."
Bego: "E, onda nije zdravo."

Petko, vrač u penziji: "Znaš da sam počeo trčati oko Marjana."
Bego: "Zar i ti sine trute?"
Petko: "Je, Ćićo i ja idemo svaki dan."
Bego: "A zašto on? I zašto ti s njim? Vas dvojica se ne možete smislit."
Petko: "Ma moram ti nešto reć, ali nemoj nikome reć..."
Bego: "Neću."
Petko: "Ima nekih zdravstvenih problema, pa se usrao."
Bego: "Je li nešto ozbiljno?"
Petko: "Prostata. A znaš da i mene muči."
Bego: "Pa šta! To je u našim godinama normalno. A šta bi on sad, išao na olimpijadu pišanja u dalj?"
Petko: "Hehe, možda se boji da neće više moć jebavat."
Bego: "Dobro, to je ozbiljno kad je on u pitanju, ali ti... zar bi ti nešto jeba?"
Petko: "Ne bi."
Bego: "Eto."
Petko: "Je, ali moram ti reći da je to jako zdravo ići trčat oko Marjana."
Bego: "Ajme Petko, otkači me se... Pa kad ste već na Marjanu, sakrijte se u grm i jedan drugom ga uvalite u šupak."
Petko se zgrozi: "Kako to misliš?"
Bego: "Pa to je zdravo, masaža prostate."
Odjednom se cijeli kombi skupa sa šoferom uključi u raspravu: "Hahaha, je Petko, kad su čuo da pederi imaju problema sa prostatom, to je bolja masaža nego kad ti doktor uvali prst u guzicu... blablabla i hahaha!"
Petko ušuti.
Ivan: "Šta si umukao? Razmišljaš o tome?"
Petko: "O tome ne želim niti razmišljat. Ja nisam peder. A nije ni Ćićo."
Bego: "Kakve to veze ima s pederlukom? Kad ga prijatelj prijatelju uvali, ne iz gušta nego radi zdravlja, onda je to jedan čisto terapeutski pristup. Ništa osobno."
Cijeli kombi, dakle Koča, Jasenka, Ivan i šofer: "Je, tako je... nema tu pederluka ako je iz čisto terapeutslih razloga, ko će ti ga bolje uvalit nego prijatelj... blablabla..."
Petko: "Vidim ja da ste vi svi mene danas uvatili zajebavat."
Bego: "Prijatelju moj, ja sam danas od tebe puno naučio. Sad znam zašto ljudi trču oko Marjana."
Petko: "E, a zašto?"
Bego: "Za kurčevo zdravlje."

Nakon par dana se vrač u penziji Petko i pali brahmana Bego nalaze na pazaru.
Petko ispituje kvalitetu povrća s viskom, a Bego s Geigerovim brojačem.
Bego: "Ej Petko, jesi li spomenuo Ćići ono o čemu smo pričali?"
Petko: "Jesam."
Bego: "I?"
Petko: "A nije mu bilo baš drago."

Nakon još par dana, Bego ustaje iz kreveta.
Bego urlikne: "Krvi ti iz nosa!"
Žena: "Šta je?"
Bego: "Ne mogu se osovit."
Žena: "Kako?"
Bego: "Znaš onu moju strijelu u ramenu, e pa od te boli mi se riga. A ovo neko koplje u leđima, e pa sad ću od boli pasti u nesvijest. A znaš šta je u tome dobro?"
Žena: "Šta?"
Bego: "Ne riga mi se. Uopće ne osjećam strijelu."
Žena: "Ajde u doktora. Odmah!"
Bego: "Hm, a možda mi prođe..."
Žena: "Čuo si šta sam rekla!"
Bego: "A možemo li oko toga pregovarati?"
Žena: "Ne!"
Bego: "Da, točno. Ti nisi terorista. S njima se može pregovarati."

Bego ode kod liječnice, a ova pogleda njegov dosije u kompjuteru...
Liječnica: "Aha, vi ste onaj s trigliceridima koji mi nikad ne dolazi."
Bego: "E, pa šta. Ministar je time vjerojatno prezadovoljan."
Liječnica: "Da, ali neće biti ako dobijete moždani i ne umrete odmah, nego ostanete nepokretni. Izvadit ćete krv, a što se tiče kičme idete na rendgen."
Bego: "A Fukushima? A Černobil? A Krško? Može li bez tog rendgena? Ne želim zbog radijacije mlad umrijeti od raka u devedeset i osmoj."
Liječnica: "Ja sam svoje rekla!"

Bego dolazi doma.
Žena: "Šta je bilo kod doktora?"
Bego: "Ma pogledaj mi ruku! Vadili su mi krv, a ostao mi je hematom kao da su mi izvadili bubreg, pluća, jetru i nogu."
Žena: "Ne pretjeruj. Jesi li se upisao kod radiologa?"
Bego: "Jesam, ali pogledaj datum! Ne znam jesam li naručen na pregled ili na autopsiju."
Žena pogleda datum: "Obzirom na tvoje godine, naručen si za arheološko iskopavanje."

(nastavit će se)

- 24.03.2011. - Objede doznači! (11) - Print! - #

BEGIZMI 163.

A SAD SPEKTAKL!

(Begi je crka fotoaparat, slike su iz Jutarnjeg)

ŠOU KAKAV SE PAMTI I NIKAD
U vrijeme dok je zemlja još bila ravna ploča, a hrvati čobani kao i sutra, pjevači poput Jelavića i Stavrosa još su svirali bubnjeve na čobanskim veseljima, a manager Mužinić ovako je najavljivao te spektakle (ispod bi još pisalo i "ako kiša u domu"). Tim je riječima započelo i "Valentinovo u kazalištu" na velikoj sceni Varaždinskog HNK.

Na probama za "Šou kakav se pamti i nikad" ili "Bluz Guz stand up cabaret"...

Patak: "Ovo je dno dna."
Bego: "Ovo je toliko dno dna da je u stvari vrh vrhova."
Žogo: "Toliko je loše da je grozno."
Stojan: "To se kaže parodija."
Patak: "A na šta?"
Žogo: "Koga briga. A zašto bi to mi morali znati?"
Bego: "Za to postoje publika i kritika. Oni žele sve shvatiti, pa neka shvaćaju."
Stojan: "Ponekad se noću budim u znoju, kršim ruke i tiho jecam, Bože moj, šta smo ovo napravili."
Bego: "Ajde dobro, ima tu i drugih trauma. Ne budiš se samo zbog ovoga."
Stojan: "Ajmo se brzo opit."
Patak: "A zašto?"
Žogo: "Je li tebi danas dan od glupih pitanja?"
Bego: "Da zaštitimo nježnu nam psihu."

Stojan, Patak, Žogo i Bego loču.
Patak: "Jadni Patak."
Bego: "Nije lako bit ni Bego."
Stojan: "A tek Stojan."
Bego: "Nije lako biti mi, ali je svečano i dostojanstveno."
Stojan: "Ma znaš šta me jebe..."
Žogo: "Je li u vezi predstave?"
Bego: "Predstava je o svemu, pa je sve u vezi s njom."
Stojan: "Jebe me to što kad razmišljam o univerzumu uvijek dođem do neke točke gdje mi stane mozak."
Patak: "Znaš li da si me sad začudio."
Stojan: "Što je izvan univerzuma? I što je bilo prije Big Banga?"
Bego: "Pa to je bar jednostavno. Obzirom da je univerzum vremensko prostorni kontinuum, izvan njega nema prostora, stoga i ne postoji pojam izvan, a isto tako prije njega nije bilo vremena, pa ne postoji ni pojam prije."
Stojan: "Toliko si mi krasno to objasnio da sam sad sav obasjan spoznajom. Konobar, brzo nam daj pit prije nego ga zatučem!"

Bego sere li ga sere: "...i zbog toga je uvedena teorija struna kako bi se objedinila teorija relativiteta i kvantna fizika. Nisam baš siguran da bi Einstein bio oduševljen njom..."
Stojan: "Zato što je idiot."
Patak: "Srećom smo mi pametni."
Žogo: "Konobar je pokupio stolove, mislim da samo nas čeka da odemo..."
Konobar: "Ma ne, ne, samo vi sjedite, i mene zanima ta tematika. Posebno me fascinira što je otkrićem tamne energije sada drastično promijenjeno naše poimanje budućnosti svemira..."
Patak: "A da vi malo odete u kurac!"
Žogo: "Da bi ovo shvatio, moraš jesti više ribe."
Patak: "I onda ti od fosfora počne u mraku svijetlit glava i onda si prosvijetljen."
Bego: "To sa svjetlom je fascinantno... svjetlost se kreće brzinom svjetla, a pri toj brzini vrijeme ne teče. Znači da za fotone nema ni prošlosti ni budućnosti, svjetlosti je uvijek sada."
Patak: "E, pa šta?"
Bego: "Zašto ja onda svaki mjesec moram platiti struju, a kad upalim žarulju to je isto ono svjetlo od prošlog mjeseca i od pretprošlog... Zar nisam to već platio?"

Bego s proba dolazi doma u sitne sate.
Žena: "Pa dobro, zašto se ti kad se nađeš sa Stojanom svaki put tako opiješ?"
Bego: "Ne znam... A možda je on alkoholičar?"

Opet probe...

Stojan: "Ne valja, dobro je! Svirajte mi to krivo, ali tako da zvuči kao da nije."
Patak: "Pa ti si idiot."
Žogo: "Meni ovdje nešto fali."
Bego: "Mozga?"

Stojan: "Nemamo dinamike, ništa se ne događa. Moramo uvesti još neki lik. Šta vi mislite?"
Bego se uvrijedi: "Zar ti ja nalikujem na nekoga tko misli?"
Stojan: "Mogli bi recimo na plakatu velikim slovima najaviti Giuliana, tako da ljudi dođu zbog njega, a mi mu onda ne damo pjevati, nego sve mi otpjevamo i to krivo. Bego, ti si dobar s njim, zovi ga!"
Bego: "Ja ne bih, čovjek nam nije ništa kriv. I ne želim zajebati prijateljstvo zbog tvojih pizdarija."
Stojan: "A baš si neki! Neš ti tebe i tvojih prijateljstava... Znam šta ću, zvat ću Arijanu!"

Stojan zove Arijanu: "Alo! Oćeš raditi predstavu?"
Arijana: "Hoću. A s kim?"
Stojan: "Sa mnom, Begom, Patkom, Žogom i Filom."
Arijana: "Ti uvijek okupiš neke idiote."
Stojan: "Znam, zato te i zovem."

Nakon mnoštva proba i pijanstava, predstava je pripremljena. Sa zebnjom se čeka premijera u Varaždinu, nitko ne zna šta su budale spremile...
I dok je Stojan već u Varaždinu, Arijana dolazi iz Dubrovnika, File iz Zagreba, a Bego, Žogo i Patak kreću autom iz Splita.

Patak: "Ma koje to budale na rođendan Hajduka idu u prekrasni barokni grad Varaždin, dok cijeli Split slavi!"
Bego: "Mi."
Žogo: "Priznaj barem da je originalno."

Patak: "A zašto ti ovaj auto uzbrdo ide sporije, a nizbrdo brže?"
Žogo: "Pametan auto, prati cestu."

Žogo: "Jedan dio ćemo voziti starom cestom, pa ćemo izići na autoput."
Patak: "Znači, idemo kroz Mordor."
Bego: "A zašto su u Mordoru sve kuće spaljene?"
Patak: "Mislim da je to ovdje vjekovna tradicija."

Bego: "Hrvatska je relativno nenastanjena zemlja. A znate li zašto? Neriješeni imovinsko pravni odnosi čine je neuseljivom."
Patak: "Zar nismo kraj ovog požara prošli prije pola sata?"
Žogo: "Jesmo."
Patak: "Pa kako? Onda idemo u krug!"
Bego: "A možda i ne, u Mordoru vrijeme i prostor imaju drugačiju prirodu nego na Zemlji."
Žogo: "Evo pada i mrak."
Patak: "Pa nije li to mrak!"
Bego: "Ne znam. Ne vidim, mrak je."

Zove Stojan na mobitel: "Pa dobro u pičku materinu, gdje ste više!"
Patak: "Negdje u Mordoru."
Bego: "Ma zamisli, u Međuzemlju ima i signala!"
Stojan: "Jebo vas Sauron, dolazite ovamo!"

Bego: "Čini li ti se da se Stojan ipak malo pripitomio otkad je otišao iz Splita?"
Žogo: "Je, ali je još predivlji za Varaždin."
Patak: "Po divljaštvu, on je sad negdje oko Gospića."

Patak, Žogo i Bego stižu u Varaždinsko kazalište i silaze u podrum na šank.
Ljudi za šankom: "Jebate, šta je ovo? Sve sami Stojani!"

Bego pokušava graciozno hodati da ne plaši varaždince. Dolazi do vratara.
Bego: "Nama bi ovdje trebale biti pripremljene nekakve sobe."
Vratar: "Sve ćete dobiti, samo me nemojte tući!"
Bego: "Patak, jesam li što krivo uradio? Pa kako mi to djelujemo na ove ljude?"
Patak: "Ne znam. Toliko sam strašan da se bojim sam sebe."

Stojan dovodi budale kod sebe na ručak. Budale se upoznaju sa obitelji.
Bego: "Super ti je punac, baš smo malo popričali o Franji Josipu i kako nam je bilo dobro u Austrougarskoj."
Stojan se hvata za glavu.
Stojanova žena: "Ajme, šta ću! Mlađi gleda oružje na Internetu."
Bego dolazi do mlađega i odmah kreće sa pedagoškim pristupom.
Bego: "A šta će ti to? Puške su ti za kurac, moraš ubijati jednog po jednog. Ajde makni to i potraži oružja masovnog uništenja."
Stojan: "Bego, baš ti hvala što mi odgajaš djecu."
Bego: "Nema na čemu. Tome i služe prijatelji."
Stojan: "Sada će moja žena šest mjeseci ispravljati ono što si ti zasrao za pola sata."
Bego: "Nemoj mi ništa govorit! Moja mala samo gleda vijesti i reklame. Ne znam kako da je zainteresiram za umjetnost i duhovnost. A svaki joj dan puštam Treću dob..."
Stojan: "Koliko mala ima?"
Bego: "Punih sedam mjeseci."
Stojan: "Ma mlada je još, ljudi se mijenjaju."
Bego: "Misliš da je još stignem preodgojiti?"

Arijana i Stojan naprijed, a File, Patak, Bego i Žogo iza

Nakon predstave, ljudi je začudo hvale. Neka gospoda čak pitaju i Begu za nekakvo mišljenje, možda im se zbog brade učinilo da je intelektualac.
Bego: "Evo, Stojan će vam sve objasniti, ja ne bih htio da ispadnem glup."
Stojan: "Znaš šta me sad pitala novinarka?"
Bego: "Šta?"
Stojan: "Da zašto ovo radim."
Bego: "A jesi li ti nju pitao zašto ona to radi? Zašto je novinar?"
Stojan: "Ne. Rekao sam joj da ovo radim jer želim doći u Red Carpet."
Bego: "Hoćeš li povesti i mene? I ja bih htio biti celebrity."
Stojan: "Hahaha, nevjerojatno je koliko se možeš pravit glup."
Bego: "Kako? Šta sam rekao?"

Na putu za Split...

Žogo: "Bi li radio lutkarsku predstavu za odrasle?"
Bego: "Aha. Lutkarski gang bang."
Žogo: "Vodi računa da lutkar ima samo dvije ruke."
Bego: "Uh, onda ništa od grupnjaka. Evo ovako: glavni likovi su Lizala Meni i njen muž Decivoj."
Žogo: "Zašto Decivoj?"
Bego: "Jer može popiti sto puta više od Milivoja. A onda je Lizala Meni dopizdilo što je Decivoj stalno pijan, pa je odlučila osvježiti brak sa susjedom Gladikurom..."
(priče koja je uslijedila nitko se ne sjeća, Bego zbog skleroze, a ostali zato što ljudi najteže traume ukopaju duboko u podsvijest)

Stojan zove na mobitel: "Jeste li stigli?"
Bego: "Skoro. Slušaj, imam ideju za novi skeč."
Stojan: "Slušam."
Bego: "Ide Borg i asimilira sve s reda."
Stojan: "Gdje ide Borg?"
Bego: "Šta ja znam... šeta Rivom. I nosi zastavu Europske Unije. I govori, bit ćete asimilirani, svaki otpor je uzaludan... ono što Borg već govori."
Stojan: "Dobro, i onda?"
Bego: "Onda Borg sa zastavom Unije asimilira hrvata."
Stojan: "E."
Bego: "I kaže Borg, vrsta broj 7659, hrvat. Status, neupotrebljiv. I onda potprostornom vezom zove Unimatricu 1 u Bruxelles, pita treba li uništiti vrstu broj 7659."
Stojan: "E, i?"
Bego: "A Unimatrica 1 odgovara, nemoj, neka ih, trebat će nam netko za čuvati ovce."
S druge strane muk.
Žogo: "Šta kaže Stojan? Jel' mu se sviđa?"
Bego: "Ne znam. Plače."

(nastavit će se)

- 17.02.2011. - Objede doznači! (4) - Print! - #

BEGIZMI 162.

NOVOGODIŠNJA SRANJA

Bio je doček Nove Godine. A koje, pitat će čitatelj iz budućnosti. Predzadnje. I nema čitatelja u budućnosti.

Na predzadnju Staru Godinu riva je puna, kako je i red. Bego šeta malu u kolicima. Ljudi se u prolazu čude na koga li je lijepo to dijete. Pa ima dijete i mamu!
Na rivi gomila besposlenih muzičara, a s njima i Ilija.
Ilija: "Bjež'mo, evo Bege! Slikat će nas i staviti na blog."
Bego: "Ne boj se, crko mi je aparat i tko zna kad ću nabavit novi."
Ilija: "Ma vidi lijepog dijeteta, da mi je znati na koga li je."
Bego: "Samo ti mene zajebaji, ali i tvoja djeca su lijepa."
Ilija: "Hm da, sva su djeca lijepa na neznano koga."
Bego: "Bit će da je na neznanog junaka, jebem mu mater. A mi mu spomenike dizali."
Ilija: "Hm. Sviraš li gdje za Novu?"
Bego: "Ne."
Ilija: "Ni ja. Stao sam na balun."
Bego: "Kakav balun?"
Ilija: "To se tako kaže kad ne možeš naći posao. Odlučio sam Novu dočekati u toploj obiteljskoj atmosferi."
Bego: "Aha, znači da nemaš ni love. Ni ja."

Ljudi nemaju novaca, a kad nema para nema ni muzike. Nova se čeka doma ili na trgovima gdje je mukte jer to plaćaju gradovi. Poznati pjevači se tad masno naplate, a sretni bendovi koji ih prate dobiju par tisuća kuna, što im je i plaća za prvi mjesec, jer iza Nove nikad nije ni bilo svirki. Ostali koji nisu te sreće, stanu na balun i druže se s obiteljima koje im onda kontroliraju koliko žderu i loču. Strašna je sudbina muzičara!

Predvečer na Staru Godinu zove Toni na telefon. Znači da nema kuna na mobitelu.
Toni: "Jel' sviraš?"
Bego: "Stao sam na balun. Odlučio sam Novu dočekati s obitelji."
Toni: "Znači, ni ti nemaš posla. A ni ja. Nego, znaš šta mi se dogodilo?"
Bego: "Sigurno neko sranje."
Toni. "Je. Posrao sam se u gaće."
Bego: "Pa kako?"
Toni: "Jebiga, bio sam vani kad mi se prisralo i uspio sam doći do kuće, ali ne i do zahoda."
Bego: "Nisi krenuo na vrijeme."
Toni: "Jebat ga! Bacio sam svu robu u smeće i pokušao počistiti govna s poda i zidova papirnatim maramicama prije nego mi dođe žena, ali sam ih bacao u WC školjku i začepio je tako krvnički da je žena potrošila mnoštvo litara sredstava za otčepljivanje... bogami, bilo je ovo jako skupo sranje!"
S druge strane Bego čuje Tonijevu ženu kako psuje: "Usro se dabogda! S kim pričaš?"
Toni: "S Begom. A s kim bih drugim dijelio svoje najintimnije trenutke."
Bego: "Pa koliko si to maramica ubacio u školjku?"
Toni: "Ženi sam rekao nekoliko, ali mislim da ih je bilo više od pola kutije... ili kutija i po, zaboravio sam."
Bego: "Hm da, to je otprilike nekoliko maramica. Što je jednako nekoliko kutija."
Toni: "Jesam li što pogriješio u proceduri?"
Bego: "Ma ništa, i ja bih upravo tako postupio. To me podsjeća kad smo ono zaštopali Leonov zahod..."
Toni: "A kad smo ono u Zagrebu sjebali kanalizaciju na cijelom katu hotela..."
Bego: "Eh, to su bila vremena... znaš šta, ti si kralj govana!"
Toni: "Ne, nego govanjski princ. Znamo tko je kralj govana, to se ne može nadići."
Bego: "Aha. A gdje ćeš za Novu?"
Toni: "Kod Ilije. Peče neku koljenicu ili već neki kurac."
Bego: "Ma bitno da je jestivo. I serivo."
S druge strane se Tonijeva žena dere: "Ići ćemo u pizdu materinu, sva smrdim na govna!"

Svaka se Nova Godina dočekuje kao da je zadnja, pa je tako dočekana i ova predzadnja. Nije se štedilo ništa i sve se vadilo na stol. A nakon dočeka, trebalo je izasrati sve ono što se imalo za pojesti. To je bio veliki pothvat i za šupak i za čovječanstvo. Nahranjen je riblji fond.

A onda, osvanuo je prvi dan Nove. Stisla zima, vani oba stupnja ako ih se i toliko skupilo. Možda ih i nema, to se kaže nula, a to je onda ono stanje kad voda prelazi u kocke. Ma ko jebe vodu!
Begu baš briga za zimu jer sere u toplome. Ali taman kad je bilo najljepše, žena ga zazove iz kuhinje.
Bego istrčava iz zahoda: "Šta je?"
Žena: "Trebalo bi otići do samoposluge."
Bego: "Uh jebemti, precvikao sam govno. Mislio sam da zove Toni za probe, on me uvijek nazove dok serem."
Žena: "To je valjda zato jer ti uvijek sereš."
Bego: "Kvragu! Sad se osjećam nekako nedosrano."

Žena: "Ajde mi sad kupi ovo, a onda ćeš nastaviti gdje si stao."
Bego: "Ma mogu ja nastaviti srati i poslije, ali to nije po zanatu. Možda je baš ovo sranje bilo sranje mog života, a sad sam sve zajebao."
Žena: "Ne seri!"
Bego: "Dobro. A šta to kuhaš?"
Žena: "Fažol."
Bego: "Super! Naprdit ćemo atmosferu u kući na bar trideset stupnjeva i uštedit struju. Svaki put kad prdnem ispustim 37 stupnjeva koje nikome ne moram platiti."

Nakon što je obavio obiteljske dužnosti, Bego kreće nastaviti srati tamo gdje je stao. Uzima kavu, duvan, sendvič, tranzistor, novine i jastuk.
Žena: "Gdje ćeš?"
Bego: "Idem se usrat."
Žena: "Pa šta će ti sve to?"
Bego: "Želim život učiniti udobnijim. Otkad smo dobili dijete, u kući se nigdje ne puši osim u WC-u i sad toliko vremena provodim tamo da mi je to postao novi dom."

Bego sere i uzdiše: "Eh, šta ti je život. Osam sati radiš da bi kupio hranu, tri sata je kuhaš, pol sata je jedeš i u trideset sekundi posereš. Jebemti, to sranje je uistinu veličanstveno kad se cijelo čovječanstvo toliko trudi oko njega. I svaki put me filozofski nadahne."
Bego sere i razmišlja: "A onda, kad bolje razmislim, ako je duhovni svijet nešto potpuno suprotno od materijalnog, to znači da se u raju pola minute radi, pola sata kuha, tri sata jede i osam sati sere. Znači da je sranje rajsko stanje."
Bego sere i dalje: "Ma pogledaj samo taj paradoks! Ne valja kad si gladan, ne valja kad si sit, jedino je dobro kad se dobro posereš. Znači, čovjek se osjeća ispunjeno samo kad se isprazni."

Zima u pizdu materinu. Toliko je hladno da kad bi recimo zapalio vatru, plamen bi se ledio a zaleđeni plamičci padali oko ognjišta uz zveket. Vani ne da nema nijednoga stupnja, nego ih fali. To se kaže minus. A tko zna kolika je kamata na taj minus!
Vani hara svinjola, ali nema veze, svaka gripa koju Bego dobije je svinjska. Vijesti javljaju o zatrovanoj hrani iz Njemačke. i to je dobro, bit će na rasprodaji pa ćemo imati što jesti.
Ma kakav smak svijeta! Sve je super da ne može biti superije.

Bego zove Tonija na telefon, javlja mu se njegova žena.
Tonijeva žena: "Pričekaj sekund, sere. Toniiii, zove te brat po govnu!"
Bego: "Jesam li te prekinuo?"
Toni: "Jesi, precvikao sam ga, ali nema veze. Zapamtio sam gdje sam stao."
Bego: "Nije tebi loše. Sereš, znači ima se."
Toni: "Je, ali bojim se da serem zadnje rezerve."
Bego: "Onda se moramo uhvatit posla. Ajde dogovori probu."
Toni: "Dobro."

Nakon pola sata Begi stiže SMS: "Proba u petak u 6."
Bego odgovara SMS-om: "Zašto?"
Nakon još pola sata zove Toni na telefon.
Toni: "Jebate, cijelo vrijeme smišljam odgovor na tvoje pitanje."
Bego: "Znaš li ga?"
Toni: "Znam."
Bego: "Kako glasi?"
Toni: "Ne znam."
Bego: "Onda ne znaš odgovor."
Toni: "Znam."
Bego: "Kako kad si rekao da ne znaš?"
Toni: "Ma znam. Pitanje je bilo: zašto, a odgovor glasi: ne znam."
Bego: "Znači, ipak ne znaš."
Toni: "Daj, ne seri!"
Bego: "Ne psuj! Znaš da nije lijepo to što si rekao.?"
Toni: "Ajme, točno. Oprosti. Samo ti seri. Ne budeš li srao, puknut ćeš."
Bego: "Ma puka sam ja odavno, nema to veze sa sranjem."
Toni: "Je, i ja sam davno puka, a serem non-stop."
Bego: "Nema sranje veze sa životnim problemima. Naprotiv, sranje je ljepota življenja."
Toni: "Sranje je čista ljepota! Praiskonska."
Bego: "Sranje je pravo i dužnost svakog civiliziranog čovjeka."
Toni: "Aha. Sranje je gušt."
Bego: "Rajski!"

(nastavit će se)

- 05.01.2011. - Objede doznači! (10) - Print! - #

BEGIZMI 161.

Bego ulazi u kuću i odmah se skida gol.
Žena: "Ne svlači se, doći će nam gosti."
Bego: "Misliš li da će otići ranije ako ih dočekam gol i pozovem na crnu misu?"
Žena: "Ne zafrkavaj se nego se oblači."
Bego: "Ne zajebajem se nego mislim ozbiljno. Za humor je potrebna inteligencija, a ja je nemam."
Žena: "Ti nisi normalan! Šta će ljudi misliti o nama?"
Bego: "Da šta će ljudi misliti o nama! A šta će misliti? Ono što i uvijek, sve najgore."
Žena: "Baš! To ti tako misliš jer sudiš po sebi."
Bego: "Ne mislim, nego znam. Koliko god se trudio da ugodiš ljudima, susjedima, rodbini, znancima... oni o tebi misle i govore sve najgore. Zašto se onda truditi?"
Žena: "Zbog pristojnosti."
Bego: "Je, ali kad napravim kakvu pizdariju onda točno znam o čemu pričaju, a kad sam pristojan onda nemam pojma šta okolo pričaju o meni i koja su mi sve sranja prišili."

Bego odmah izlazi van da ne gleda goste i naleti na Patka.
Patak: "E."
Bego: "E."
Patak: "Šta je, nećeš me pitat kako sam?"
Bego: "Ne zanima me."
Patak: "Evo me sad jedan pitao kako sam, a ja kažem nikad gore. Bilo je dana kad mi nije bilo dobro, ali baš sad mi je gore nego ikad."
Bego: "E."
Patak: "I čovik popizdija! Da vidi me kako sam debel i vidi se da imam i da šta je meni gore nego njemu, kao da samo ja nemam para i samo je meni loše."
Bego: "Očekivao je da ćeš se držati procedure i reći da ti je dobro. Onda je forma zadovoljena i svatko može na svoju stranu."
Patak: "Šta me pita kako sam ako ga ne zanima! Zamisli čovik dobije moždani udar, leži na aparatima, nema u njemu ni dva deca krvi, a ti ga posjetiš u bolnicu i pitaš kako je, a on ti odgovori grkljjjgnjj... na usta mu se napuhuje krvavi mjehur, ne može ti jadan ni mater jebat. A ti ga pitaš kako je i očekuješ da ti kaže da mu je dobro, a onda ti njemu ma nije ti to ništa, prebrodićeš ti to, bla bla, a u očima ti se vidi da misliš aj ča, ovaj je gotov... a taj jadnik ako dotad nije umro, odma umre od muke i tako ubiješ čovika ni kriva ni dužna jer ga pitaš kako je, a vidiš da je u kurcu."
Bego: "E."
Patak: "E."

Bego: "Znaš koga sam jučer sreo? Ludog Pjera."
Patak: "E."
Bego: "Neće se vraćati u Ameriku. Kaže da su oni u kurcu i da su zaostali."
Patak: "Zaostali?"
Bego: "Je, dvadeset godina su iza nas."
Patak: "Kako?"
Bego: "U njih je još dobro."
Patak: "E."

Ulazi Pjer: "Alo alkofili!"
Bego: "Tako je, alkofili. Mi nismo alkoholičari, samo volimo pit. Bravo Pjer!"
Patak: "Ma baš smo te spominjali."
Pjer: "Nadam se ne po dobru."
Bego: "Ni slučajno! Ponešto dobro se kaže samo o mrtvima i to imeđu dva trača."
Patak: "Ne valja o ljudima govoriti dobro, onda se umisle i dignu nos."
Bego: "I odu u pakao. Taština je najteži smrtni grijeh."
Patak: "Tako je. Ako nekome želiš dobro, govori o njemu sve najgore."

Bego: "Onda Pjer, kad ćeš nas vodit malo na škoj?"
Pjer: "Ne mogu, nemate uputnice."
Bego: "Ja imam za snimit kičmu."
Patak: "Ne valja, treba ti ona za psihijatra."
Bego: "Nema problema, tu će mi svaki pametan doktor bez razmišljanja dat."
Patak: "Ima li tamo kod tebe itko normalan?"
Pjer: "Aha. Ima jedan, pa ga svi zajebajemo."

Patak: "Šta ćemo pit?"
Pjer: "Ja ću dva u tri."
Bego: "Tri u jedan, jedan u tri."
Patak: "Ma kakva je to bevanda?"
Bego: "Nije bevanda nego recept za Sveto Trojstvo."
Pjer: "A šta je onda u dva?"
Patak: "Irski rock sastav. Zovu se tako jer sviraju samo u dva."
Bego: "U dva čovjeka ili u dva sata?"
Patak: "Ne znam."
Bego: "Onda dobro. Ionako me ne zanima."

Pjer: "Ma kakva je ovo muzika u kafiću?"
Patak: "Tup-c-tup-c-tup-c... je li to ono u dva?"
Bego: "Mene podsjeća na srpsko kolo. Es-tam-es-tam-es-tam..."
Pjer: "Hm, meni se prije čini da je to slovenska polka. Um-pa-um-pa-um-pa..."
Konobarica: "Ma glupani jedni, to vam je techno."
Patak: "A je li? To je znači taj techno. A ja mislio da je foxtrot."

Pjer: "A šta ćemo sad pit?"
Bego: "Ovisi koliko imamo love."
Patak: "Jebate šta je život zajeban, stalno neke dileme."
Bego: "A onda ništa, vi pijte a ja moram doma. Dolaze nam neke prijateljice u goste."
Patak: "Ma jebeš goste!"
Bego: "E pa ne mogu, cure su pristojne i pobožne."
Pjer: "Šta je to pobožan?"
Bego: "To je kad vjeruješ u po Boga."

Pjer: "Aha. Onda su planinari političari. Veru se po litici."
Patak: "A popovi su... hm, šta su oni?"
Pjer: "Jebači."
Patak: "Ma znam to, nego pola od čega ili po čemu oni nešto?"
Pjer: "Oni popiju."
Patak: "A tako."
Bego: "Dobro ljudi, vi pričajte a ja idem."
Patak: "Zašto?"
Bego: "Ne dođem li doma, popit će mi žena mozak."
Pjer: "Jadna, ostat će žedna."

(nastavit će se)

- 11.11.2010. - Objede doznači! (13) - Print! - #

BEGIZMI 160.

ŽIVILI MRTVI!

Potaknut teškim položajem mrtvih u društvu, a povodom njihovog praznika Dana mrtvih, Bego odlučio napisati post. Ali napala skleroza pa se ne može sjetiti pravih riječi.

Bego: "Ženo, kako se zove onaj šareni korov?"
Žena: "Kakav korov?"
Bego: "Onaj što ga ljudi počupaju s livada i nabacaju po grobovima, a i ti ga kupiš i staviš u kuću da ti lijepo smrdi."
Žena: "Cvijeće?"
Bego: "Tako je, cvijeće."
Žena: "Cvijeće ne smrdi, nego miriše."
Bego: "Bravo, i tu riječ sam zaboravio. Lijepi smrad se kaže miris."
Žena: "A zašto ti to treba?"
Bego: "Htio sam nešto napisati... ne, htio sam nešto napraviti... ma mogu se okladiti da sam nešto htio."
Žena: "Otići na groblje?"
Bego: "Ma bravo ženo, tako je, šta bih da mi nije tebe! Idem ja na groblje, vrijeme mi je."
Iziđe Bego i putem zaboravi gdje je krenuo, pa ode na pivo.

(nastavit će se)

- 31.10.2010. - Objede doznači! (3) - Print! - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.